> SYSTEM: KOTAČI TIŠINE
> STATUS: ONLINE
> LOADING MEMORY FRAGMENTS...
> SIGNAL STRENGTH: 100%
> ACCESS GRANTED.

KOTAČI TIŠINE WHEELS OF SILENCE

DATUM: 11/01/2026

[D_20: KROZ SJENE I KROŠNJE - THROUGH THE TREES AND BRANCHES]

Anatomija jednog stiska


DATUM: [11. siječnja 2026.]

LOKACIJA: Negdje između sjećanja i asfalta

STATUS: In motion (ali ne sam)


Nismo imali GPS. Nismo imali ni kartu. Na početku, put nije bio staza. Bio je bljesak. Sjećaš li se? Zvijezde su tada bile niske, toliko niske da smo ih mogli brati rukama. More je udaralo u obalu ritmom koji nismo morali učiti – bio je to naš puls. Koračali smo kroz te valove, kroz tu pjenu snova, uvjereni da sol na koži nikada neće ishlapiti.

Onda je došao Vrt. Nije to bio običan vrt. Zasadili smo "Cvjetove života". Krhke. Zahtjevne. Tražili su zaklon od tuče koja je padala okomito, bez najave. Tražili su naša tijela kao štit od zime koja grize kosti i od suše koja pretvara zemlju u prah. Zalijevali smo ih znojem. Hranili ih snovima kojih smo se sami odrekli. Rasli su. I mi smo rasli s njima, ne u visinu, nego u otpornost.

A onda... promjena terena. Topografija se iskrivila. Ušli smo u zonu bez signala. Zovi to kako hoćeš. Neki to zovu krizom. Ja to zovem Mordor.

Nebo je postalo boja olova. Zrak je postao gust, težak za disanje, kao da udišeš pepeo vulkana koji nikad ne spava. Sjene su se izdužile. Drveće oko nas – pogledaj sliku – više nije bilo zeleno. Postalo je crno. Grane su postale kandže. Tu, u tom mraku, odigrala se drama koja nema svjedoka. Nema publike. Nema pljeska. Postoji samo tišina koja vrišti.

Ali... pogledaj bolje. Pogledaj centar tog crnila. Tamo gdje bi logika naložila bijeg, dogodilo se nešto iracionalno. Ruka nije pustila ruku.

To je taj "grunge" trenutak. To nije holivudska romansa s filterima. To je prljavi, teški, stvarni inat. Stisak koji kaže: Prolazimo. Čak i ako pečemo tabane na lavi.

Danas? Danas još uvijek koračamo tom džunglom. Pustopoljina je i dalje tu, vreba iza svakog ugla. Magla zna biti gusta. Ali naučili smo gledati. Ne tražimo više vatromet. Tražimo pukotinu u oblacima. Tražimo Sunce. Ono se ponekad sakrije, da. Ponekad izgleda kao da je zauvijek ugaslo iza planine Usuda. Ali znamo da je tamo.

To se ne zove bajka. To se zove Život. Sirovi, neobrađeni, nefiltrirani život u dvoje.

Krug još nije zatvoren.

Hodamo dalje.

▼ English Version // Transmission Log

ANATOMY OF A GRIP

DATE: [January 11, 2026]

LOCATION: Somewhere between memory and asphalt

STATUS: In motion (but not alone)

We didn't have GPS. We didn't even have a map. At the beginning, the path wasn't a trail. It was a flash. Do you remember? The stars were low then, so low we could pick them with our hands. The sea battered the shore with a rhythm we didn't have to learn – it was our pulse. We walked through those waves, through that foam of dreams, convinced that the salt on our skin would never evaporate.

Then came the Garden. It wasn't an ordinary garden. We planted "Flowers of Life". Fragile. Demanding. They sought shelter from hail that fell vertically, without warning. They sought our bodies as a shield from the winter that bites the bones and from the drought that turns earth into dust. We watered them with sweat. We fed them with dreams we had renounced ourselves. They grew. And we grew with them, not in height, but in resilience.

And then... a change of terrain. The topography distorted. We entered a zone with no signal. Call it what you want. Some call it a crisis. I call it Mordor.

The sky turned the color of lead. The air became thick, heavy to breathe, like inhaling ash from a volcano that never sleeps. Shadows elongated. The trees around us – look at the picture – were no longer green. They became black. Branches became claws. There, in that darkness, a drama played out with no witnesses. No audience. No applause. There is only silence that screams.

But... look closer. Look at the center of that blackness. Where logic would dictate flight, something irrational happened. The hand didn't let go of the hand.

That is that "grunge" moment. This isn't a Hollywood romance with filters. This is dirty, heavy, real spite. A grip that says: We are passing through. Even if we burn our soles on lava.

Today? Today we are still walking through that jungle. The wasteland is still there, lurking around every corner. The fog can be thick. But we learned how to look. We no longer look for fireworks. We look for the crack in the clouds. We look for the Sun. It hides sometimes, yes. Sometimes it looks like it has gone out forever behind Mount Doom. But we know it's there.

That isn't called a fairytale. It is called Life. Raw, unprocessed, unfiltered life for two.

The circle is not closed yet.

We keep walking.

Ovo nije milostinja, ovo je **gorivo za prijenos signala**.

Održavanje stroja, kotača i ove arhive zahtijeva energiju. Ako rezoniraš s ovom frekvencijom, postani izvor snage za sljedeće objave.

// This is not charity; it is fuel for the transmission. Support the mission to keep the signal active.

INJECT FUEL /// UBACI GORIVO ///
Neke stvari se ne govore glasno. One se šalju kroz tišinu, od jednog biološkog stroja drugome. // Some things are not meant to be spoken aloud. They are sent through silence, from one biological machine to another.
SIGNAL_UPLINK: kotacitisine@gmail.com
[ X ]

// SUSTAV: DEŠIFRATOR

> OPERATER
Entitet koji upravlja sustavom. Promatrač na dva kotača. Onaj koji bilježi analogne trenutke u digitalnom vremenu. Nije samo vozač; on je svjedok.
> NULTA TOČKA
Mjesto polaska i povratka. Dom. Jedina statična koordinata u kaotičnom svijetu. Točka iz koje se mjere sve udaljenosti, fizičke i mentalne.
> EHO
Digitalni odjek stvarnog događaja. Trag koji ostaje nakon što zvuk prestane, a kotači stanu. Arhiva onoga što je moglo biti zaboravljeno.
> OPTIKA
Vizualni modul sustava. Slike, skice i boje koje nastaju kada riječi postanu nedostatne. Način na koji Operater vidi svijet kada skine naočale.
> HARD COPY
Materijalizacija signala. Budući artefakt od papira i tinte. Težnja da se digitalni zapis pretvori u nešto opipljivo i trajno.
> GRAVEL
Sloboda. Podloga koja ne trpi greške, ali nagrađuje hrabrost. Prijelazna zona gdje asfalt (civilizacija) prestaje, a tišina počinje.
> PROTOKOL KOMUNIKACIJE
Sustav ne podržava javne komentare radi očuvanja integriteta tišine. Izravni signali Operateru šalju se isključivo putem e-mail protokola. Svaka poruka je fragment koji se pažljivo dešifrira unutar bunkera.
// KRAJ LOGA.
// SUSTAV U PRIPRAVNOSTI.
/// KOTAČI TIŠINE /// NOVI_FRAGMENT_ONLINE /// HARD_COPY_v.2026_STR_042 /// SINKRONIZIRAJ_RADAR ///
^