> SYSTEM: KOTAČI TIŠINE
> STATUS: ONLINE
> LOADING MEMORY FRAGMENTS...
> SIGNAL STRENGTH: 100%
> ACCESS GRANTED.

KOTAČI TIŠINE WHEELS OF SILENCE

DATUM: 21/12/2025

[D_05 // ARTIKULACIJA BOLI // ARTICULATION OF PAIN]

 Lokacija: Pitomača (Zona sumraka) Subjekt: Broj 67 Status: Overdrive

I. MIMIKRIJA (CRVENI PLIŠ)

Najbolje se sakriješ kad si najuočljiviji. Stavio sam crvenu kapu Djeda Božićnjaka. Smiješni komad crvenog pliša na mojoj glavi. Ljudi su vidjeli "Božićni duh". Ja sam vidio oklop.

Danas asfalt nije bio podloga. Bio je sugovornik. Nisam trčao utrku. Vodio sam tihi, brutalni dijalog s gravitacijom. "Run Run Rudolph 5K" zvuči kao dječja pjesmica. Ali kad imaš povijest pucanja, kad tvoja Ahilova tetiva pamti zvuk kidanja, onda svaki od tih 5000 metara, ili njih pola milijuna, nije ama baš nikakva igra. Već minsko polje.

Navukao sam "masku veselja" da prevarim demone u vlastitoj glavi. I upalilo je. Pustili su me da prođem. Ovaj put.

II. ARTEFAKT (2014.)

Nakon leda i asfalta - rođendanska proslava. I na zidu, sudar.

Moj stari rad. Akrilik. Godina 2014. "BE THE CHANGE..." Gledam te žute poteze. Gledam taj rukopis. To je pisao netko mlađi. Netko tko još nije znao da "promjena" nije uvijek izbor. Ponekad je promjena samo sila koja te savije do točke loma.

Taj "ja" iz 2014. je vikao bojama. Ovaj "ja" iz 2025. stoji pred slikom, s medaljom u džepu, i šuti. Zatvaram krug. Nekad sam slikao krik. Danas živim tišinu.

III. MORSEOV KOD ISPOD KOŽE

Sada, dok ovo pišem, svjetla su ugašena. Svijet misli da spavam. Ali moje tijelo šalje signale. Treba mi frekvencija koja je teža od tišine.

Broj 67 je zgužvan. Medalja je hladna. Ali noga... noga je vruća.

Osjećam to dolje, u onom mitskom mjestu slabosti. Ne boli. To je nešto gore. Titra. Brrr...

Kao da je netko napeo nevidljivu žicu instrumenta kojeg ne znam svirati. To titranje... to je frekvencija preživljavanja. Tetiva ne traži pomoć. Ona mi šalje ime onoga što jesam:

-.- --- - .- -.-. .. / - .. ... .. -. .

Jesmo li pretjerali? Jesmo li probudili zmaja?

Ne znam. Noga bridi. To je cijena koju plaćaš kad ukradeš vatru bogovima trčanja. Lanegan pjeva, a ja samo slušam kako tijelo zuji.

End transmission.

-.- --- - .- -.-. .. / - .. ... .. -. .


[ EN // DECRYPTED_SIGNAL: OVERDRIVE_LOG ]

Location: Pitomača (Twilight Zone)
Subject: Number 67
Status: Overdrive

░▒▓█ I. MIMICRY (RED PLUSH) █▓▒░

You hide best when you are most conspicuous. I put on a red Santa hat. A funny piece of red plush on my head. People saw the "Christmas spirit." I saw armor.

Today, the asphalt wasn't just the ground. It was an interlocutor. I wasn't running a race. I was leading a silent, brutal dialogue with gravity. "Run Run Rudolph 5K" sounds like a children's rhyme. But when you have a history of snapping, when your Achilles tendon remembers the sound of tearing, then every one of those 5,000 meters, or half a million of them, is absolutely no game. It's a minefield.

I put on a "mask of joy" to deceive the demons in my own head. And it worked. They let me pass. This time.

░▒▓█ II. ARTIFACT (2014) █▓▒░

After ice and asphalt — a birthday celebration. And on the wall, a collision. My old work. Acrylic. Year 2014. "BE THE CHANGE..." I look at those yellow strokes. I look at that handwriting. It was written by someone younger. Someone who didn't yet know that "change" isn't always a choice.

Sometimes change is just a force that bends you to the breaking point. That "me" from 2014 screamed in colors. This "me" from 2025 stands before the painting, with a medal in his pocket, and is silent. I'm closing the circle. I used to paint the scream. Today I live the silence.

░▒▓█ III. MORSE CODE BENEATH THE SKIN █▓▒░

Now, as I write this, the lights are off. The world thinks I'm sleeping. But my body is sending signals. I need a frequency heavier than silence.

Number 67 is crumpled. The medal is cold. But the leg... the leg is hot. I feel it down there, in that mythical place of weakness. It doesn't hurt. It's something worse. It vibrates. Brrr...

As if someone tightened an invisible string of an instrument I don't know how to play. That vibration... it's the frequency of survival. The tendon isn't asking for help. It's sending me the name of what I am:

-.- --- - .- -.-. .. / - .. ... .. -. .

Did we overdo it? Did we wake the dragon? I don't know. The leg is tingling. That's the price you pay when you steal fire from the gods of running. Lanegan sings, and I just listen to the body buzzing.

END TRANSMISSION.
DATUM: 15/12/2025

[D_01 // URBANA PRIČA: TEKSTURA NESTANJANJA // URBAN STORY: TEXTURE OF DISAPPEARANCE]

Urbana Priča [Ili: Tko hoda kad se svjetla ugase?]

Grad laže. Svojim neonskim reklamama i bukom prometa pokušava nas uvjeriti da postoji samo sada. Da je ovaj trenutak, u kojem guma bicikla dodiruje asfalt, jedina stvarnost. Ali Kotači tišine znaju bolje. Kad uđeš u zonu, kad se disanje poravna s ritmom grada koji guta, vidiš pukotine u toj laži.

Gledam dolje. Ne u horizont, ne u cilj. Gledam u podlogu.
Asfalt nije ravna ploha. On je koža. Hrapava, puna ožiljaka, ispisana milijunima potplata koji su tuda prošli. Vidiš li ih?
Ne govorim o onim očitim tragovima - uljnim mrljama koje se prelijevaju u dugine boje, zgaženim žvakaćim gumama koje su postale crne točke u svemiru betona.
Govorim o njima.
O otiscima koji nemaju težinu, ali imaju masu.

Tisuće ljudi hodalo je ovom istom ulicom prije deset, pedeset, sto godina.
Gdje je nestala energija njihovog koraka? Fizika kaže da energija ne nestaje, samo mijenja oblik.
Ovdje, na ovom sivom asfaltu, slojevi vremena su stisnuti jedan na drugi.

Osjećam ih dok vozim. Moji kotači ne sijeku samo zrak; oni sijeku vrijeme.
Ponekad, u onom perifernom vidu, tamo gdje oko gubi fokus, a um prevlada, čini mi se da asfalt popušta pod težinom koraka kojih više nema.

Oni su tu.
Promatrači iz druge dimenzije. Ljudi koji su se preselili u prostore gdje gravitacija više nije zakon, nego opcija.
Oni ne hodaju po zemlji. Oni lebde u onom finom procijepu između biti i ne biti, u nečemu što nalikuje na čisti bitak, oslobođeni tereta tijela i boli u tetivama.

Moje misli silaze s bicikla i hodaju s njima.
Lutaju ulicama nepoznatog grada, prateći nevidljivu mapu.
Je li ovo Shadowland? Je li ovo Mordor asfalta? Nema vilenjaka, nema orkova.
Ima samo jeka.

Svaki put kad kotač okrene puni krug, dotakne točku gdje je nečija priča stala, a nečija druga počela.
Mi smo samo trenutni podstanari na ovoj cesti.
Ostavljamo svoje tragove - malo gume, malo znoja, malo nade.
Sutra će netko drugi voziti preko nas, pitajući se tko je ostavio ovu tišinu u zraku.

Asfalt pamti. Čak i kad mi zaboravimo.

Ne trebaju gravitaciju oni koji su postali sjećanje.
Oni se kreću silom koju ne mjere brzinomjeri.

Nastavljam. Kroz buku, tražeći frekvenciju na kojoj se čuju nečujni koraci.
Putovanje prema sebi znači i putovanje kroz one koji su bili tu prije tebe.

Stay tuned.
Cesta se tek otvara.

[ X ]

// SUSTAV: DEŠIFRATOR

> OPERATER
Entitet koji upravlja sustavom. Promatrač na dva kotača. Onaj koji bilježi analogne trenutke u digitalnom vremenu. Nije samo vozač; on je svjedok.
> NULTA TOČKA
Mjesto polaska i povratka. Dom. Jedina statična koordinata u kaotičnom svijetu. Točka iz koje se mjere sve udaljenosti, fizičke i mentalne.
> EHO
Digitalni odjek stvarnog događaja. Trag koji ostaje nakon što zvuk prestane, a kotači stanu. Arhiva onoga što je moglo biti zaboravljeno.
> OPTIKA
Vizualni modul sustava. Slike, skice i boje koje nastaju kada riječi postanu nedostatne. Način na koji Operater vidi svijet kada skine naočale.
> HARD COPY
Materijalizacija signala. Budući artefakt od papira i tinte. Težnja da se digitalni zapis pretvori u nešto opipljivo i trajno.
> GRAVEL
Sloboda. Podloga koja ne trpi greške, ali nagrađuje hrabrost. Prijelazna zona gdje asfalt (civilizacija) prestaje, a tišina počinje.
> PROTOKOL KOMUNIKACIJE
Sustav ne podržava javne komentare radi očuvanja integriteta tišine. Izravni signali Operateru šalju se isključivo putem e-mail protokola. Svaka poruka je fragment koji se pažljivo dešifrira unutar bunkera.
// KRAJ LOGA.
// SUSTAV U PRIPRAVNOSTI.
/// KOTAČI TIŠINE /// NOVI_FRAGMENT_ONLINE /// HARD_COPY_v.2026_STR_042 /// SINKRONIZIRAJ_RADAR ///
^