DATUM: 03/02/2026

[D_32 - Rekalibracija: Od smrznutog asfalta do kuhinjskog šanka // Recalibration: From frozen asphalt to the kitchen counter]

[S] IGNAL_START]
SOURCE: KOTAČI TIŠINE ARCHIVE
LOCATION: // NOMAD_BASE / KUHINJSKI_ŠANK
TIMESTAMP: // 03/02/2026
LOG_STATS: [DIST: 30.83KM | ASCENT: 123M | TIME: 02:06:17]
STATUS: SIGNAL_STRENGTH_HIGH

Rekalibracija: Od smrznutog asfalta do kuhinjskog šanka

[AUDIO_LOG]: Majke - Mene ne zanima // "Ja sam slobodan, moj kavez je grad."

[SIGNAL_HOOK]: 30 kilometara na rubu smrzavanja samo da bih se vratio na kuhinjski šank koji sada zovem ateljeom. Sustav se ne gasi – on se prilagođava.

Nedjelja je poslužila kao poligon za testiranje otpornosti. GPX podaci potvrđuju: 30.83 kilometra kroz tišinu veljače. Dok se vanjski svijet polako pretvara u statični šum, unutrašnji sustav traži nove načine za odašiljanje signala.

Gubitak malog ateljea prisilio me na rekalibraciju. Kuhinjski šank je sada nulta točka mog stvaralaštva. Slike prilažem onakve kakve jesu — bez rezanja i uljepšavanja. Baš kao i radni prostor, i umjetnost je trenutno u stanju preživljavanja.

[RAW_DATA_PACKAGE]

FILE: 2026-02-01_2770549370_01022026.gpx

DOWNLOAD_SIGNAL_DATA // DIRECT_SERVER_UPLINK

Analiza kretanja: 30.8km // Dokazni materijal.

Vizualni podaci: Prvo platno (Akril). Lokacija: Šank.

MAINTAINING THE ARCHIVE REQUIRES ENERGY.

INJECT FUEL /// UBACI GORIVO

UPLINK: kotacitisine@gmail.com
END_OF_TRANSMISSION // WWW.KOTACITISINE.EU

[FACEBOOK_FEED] [INSTAGRAM_LOG]

DATUM: 27/01/2026

[D_30: Crvena Bilogorska Biciklistička Staza / The Red Bilogora Cycling Trail]

[SIGNAL_START]
LOCATION: // Ground zero
TIMESTAMP: // 27/01/2026
STATUS: ACTIVE

// STREAM_DATA: ACTIVE_DESCENT.LOG

Fragment Crvene staze

Spust niz Crvenu stazu pri 50 km/h nije rekreacija; to je ogoljena geometrija kaosa u kojoj svaka pogreška ima trenutnu cijenu, naplativu vlastitim ponosom, ali još gore - vlastitom kožom.

Vektori bilogorskih šuma: Kroz guste šume, svaka grana postaje vektor, svaki vlažni korijen ili kamen - precizan izračun trenja. Zanimljivo je koliko postajemo precizni kada nam je vlastita koža izravno u igri.

Bilogorska kognicija: Čišćenje predmemorije
Ova vožnja je prisilni hard reset. Događa se automatsko čišćenje cachea. Brišu se pasivno-agresivni mailovi, nepotrebne društvene strukture i očekivanja. Ostaje samo čista inercija.

STROJ:	// Cube Touring Pro Maroon 2025
STATUS:	// Signal Uplink Active

Održavanje stroja i ove arhive zahtijeva energiju. Postani izvor snage.

INJECT FUEL /// UBACI GORIVO

DATUM: 24/01/2026

[D_28: Art na marginama: Izložba u blatu // Art on the Margins: Exhibition in the Mud]

[+] EN TRANSMISSION

BREAKING NEWS

World traveler and marginal artist "sets fire" to Pitomača's ditches

Today, something happened in our region that will be remembered for a long time. Our established artist – the one fellow villagers know for his tireless wandering, running, and double-digit kilometers, and lately more often on two Wheels of Silence – decided to bring art where it most sincerely belongs.

We are talking about an author who has traveled a good part of Croatia and the rest of the world, and whose work on the margins of art intrigues the public. Along with the brush, he skillfully handles tools for creating light-writings (photography), for which he has been multi-awarded.

Installation Locations:

× STREET: Acrylics on a bench and an old plane tree.
× FENCE: Installations on the fences of Pitomača's streets.
× FOREST: Tree canopy and the decay of an old stump.

Before the viewing itself, the author read selected parts from his book in progress – WHEELS OF SILENCE – in the peace of the forest expanse.

🎧 Audio decoding (narration and ambiance):

VIP Guests: Silence, Birds, and Mr. Felix

• LADY SILENCE (elegant, dominant, and respected)
• BIRDS AND INSECTS (responsible for the spontaneous soundscape)
• MR. FELIX (faithful dog and curator with a few pounds of mud on his paws)

The ceremony was supposed to be enhanced by an R’n’R band, but they canceled due to "technical issues" (singer Kurt Cobain has been unavailable since 1994).

Into the Annals of Marginal Art

This exhibition enters the annals of our region and the wider cultural context of world marginal art. The wheels must keep turning!

NOTE ON ST. VINCENT'S DAY (VINCEKOVO): While liters were being poured elsewhere, it is important to note that at this exhibition NOT A SINGLE DROP OF WINE WAS SPILLED.

In that name – Cheers!

            BREAKING NEWS
        
Svjetski putnik i umjetnik margine "zapalio" pitomačke jarke
Danas se u našem kraju dogodilo nešto što će se dugo pamtiti. Naš etablirani umjetnik – onaj kojeg suseljani poznaju po neumornim skitnjama, trčanju i dvoznamenkastim kilometrima, a u zadnje vrijeme sve češće i na dva Kotača tišine – odlučio je iznijeti art tamo gdje on najiskrenije pripada.
Riječ je o autoru koji je obišao dobar dio Lijepe naše i ostatka svijeta, a čiji radovi na marginama arta intrigiraju javnost. Uz kist, vješto barata alatkama za izradu svjetlopisa, za što je višestruko nagrađivan.
Lokacije postava:× ULICA: Akrilici na klupi i staroj platani.
× PLOT: Postava na ogradama pitomačkih ulica.
× ŠUMA: Krošnja stabla i trulež staroga panja.

            Prije samog razgledavanja, autor je u miru šumskog prostranstva pročitao odabrane dijelove iz svoje knjige u nastajanju – KOTAČI TIŠINE.
        
🎧 Audio dešifriranje (naracija i ambijent):

VIP Gosti: Tišina, ptice i gospodin Felix• GOSPOĐA TIŠINA (elegantna, dominantna i uvažena)
• PTICE I KUKCI (zaduženi za spontanu zvučnu kulisu)
• GOSPODIN FELIX (vjerni pas i kustos s par kila blata na šapama)
Svečanost je trebao uveličati r’n’r bend, ali su otkazali zbog "tehničkih problema" (pjevač Kurt Cobain je spriječen od 1994.).
⚡ PREPORUČENA ZVUČNA KULISA:

roro

// Linkin Park - Roads Untraveled (Signal za putovanje marginama)
FOTO-DOKUMENTACIJA S TERENA
            
U anale umjetnosti na marginamaOva izložba ulazi u anale našega kraja i širi kulturološki kontekst svjetskog arta na marginama. Kotači se moraju okretati!

        NAPOMENA O VINCEKOVU: Dok su se drugdje točile litre, bitno je napomenuti da na ovoj izložbi NIJE PROLIVENA NITI JEDNA JEDINA KAPLJICA VINA.
    
        U to ime – živjeli!
    
                INJECT FUEL
                /// UBACI GORIVO
            
        SIGNAL_UPLINK: kotacitisine@gmail.com
        
            STROJ:
            // CUBE TOURING PRO
          
            DISTANCA:
            // 000 - HIBERNATION
          
      PRATI SIGNAL NA:

      [FACEBOOK]

DATUM: 11/01/2026

[D_19: Godišnja izložba članova Likovnog kluba "Duga" Pitomača]

Godišnja izložba Likovnog kluba "Duga" Pitomača

Interpretacijski centar Kuća Petra Preradovića, Grabrovnica
12.12.2025. - 30.01.2026.

Naslovnica kataloga

Predgovor

Kliknite na sliku "Grad koji nije cilj" za prikaz u punoj veličini.

Organizator: Likovni klub "Duga" Pitomača | Dizajn: IDEYA Pitomača

DATUM: 03/01/2026

[D_12 // GEOMETRIJA OTPORA POD HLADNIM KRISTALOM // GEOMETRY OF RESISTANCE BENEATH THE COLD CRYSTAL]

Svijet je jutros promijenio kožu

Nebo zarobljeno u olovu

Svijet se jutros presvukao u tanki sloj hladnog kristala. Tek nekoliko milimetara te krhke tišine palo je s mračnog noćnog neba, dovoljno da promijeni lice pejzaža i potvrdi prisutnost zime. Pejzaž se pretvorio u negativ stare fotografije – ogoljen, istinit, BW.

Pejzaž kao vizualni šum

SIVI GLASNICI I NEVIDLJIVA STATIKA

Na rubu bijelog krova stare škole, tamo gdje se nekad učilo o linearnim stazama, golubovi čuče u zbijenoj masi. Njihova nepomičnost nadgleda Pitomaču koja šuti, dok se u zraku osjeća teška frekvencija neizgovorenog.
Postoji ona specifična buka koju stvara ono što ostaje zarobljeno u zidovima; akustična magla koja buči jače od bilo kojeg motora, pokušavajući usporiti svaki pokušaj kretanja. Ali, kroz tu se maglu ne prolazi vikom, već ritmom koji se stvara pod nogama.

Arhitektura zime

RITUAL PRISUTNOSTI: HOD KROZ OLOVO

Krenuli smo u prohladnu bjelinu, uobičajena mala družina koja odbija inerciji priznati pobjedu:
Zlatni radar (Felix), čija osjetila prkose fizici i hvataju titraje koje mi tek trebamo naučiti.
Nasljednik, jedan od trojice nositelja moje krvi, koji uz mene diše u tempu koji zrak reže na komade.
Pet kilometara. Pedeset i osam minuta..
To nije bila samo udaljenost; bila je to pobjeda nad statikom. Čvrst, solidan tempo po zraku koji ne grize, nego budi meso iz zimskog sna. To je bio onaj dragocjeni bljesak autentičnosti - highlight dana - dokaz da je i najmanji okret kotača (ili koraka) dovoljan da bi se pobijedilo sivilo.

Otisak stopala u hladnom kristalu; dokazni materijal

UNIVERZALNI PUTOKAZ:Kada osjetiš da te nevidljivi zidovi stežu, ne traži dopuštenje za pokret. Pet kilometara in silence is worth more than a thousand in a crowd, because real rhythm is born in resistance.

EHO SIGURNOSTI I FORENZIKA NESTAJANJA

Povratak u nultu točku donio je susret s predmetom koji čuva kodove djetinjstva. Pogled na moje plave, gumene šlape na podu kupaonice prizvao je onaj omiljeni zvuk: ššš-ššš.
Nije to tek obični zvuk obuće; to je frekvencija sigurnosti koja je nekad značila povratak u nultu točku u kojoj si bezuvjetno voljen. Danas taj zvuk treperi u praznini sobe, pretvarajući ravnodušnu žbuku u spomenik onome što je bilo.

Relikvije svakodnevice

No, na zidu ateljea, tamo gdje se sjene prelamaju, jedno platno čuva njenu ruku koja drži krunicu. Secirao sam taj trenutak kad se život već prelio u vječnost, hvatajući ožiljak vremena u kojem se njezino svjetlo ugasilo i prešlo u vječnost u kojoj bliješti – bliješti i treperi, treperi.... Slikanje je forenzika duše – čin kojim se trenutak zamrzava kako bi se razumjela njegova snaga, a ne samo oblik.

GHOST IN THE MACHINE

Silueta između nota

Dok zvučnici izbacuju stihove o onome što ne smije biti ignorirano, priznajem: zupčanici unutarnje tišine danas su preskočili jedan ključni takt, ostavljajući me u prostoru između nota gdje se zvuk lomi. To nije pad; to je sirovi trag vlastitog postojanja. Jer, biti "izvan takta" znači da tražiš vlastitu melodiju u svijetu ravnih linija.
Pronađi svoj pace. Čak i pet kilometara kroz hladni kristal je izjava o neovisnosti.
Cijeni ožiljke. Svako platno, svaki trag u snijegu je dokazni materijal da si bio tu.
Slušaj eho. Sigurnost nije u zidovima, već u frekvenciji koju nosiš u sebi.
Danas je navigacija možda pod utjecajem zime, ali kompas i dalje pokazuje naprijed.

Dokazni materijal: ožiljak na putu

Slušaj pauze između nota. Tamo se nalazi istina koju hladni kristal pokušava sakriti. Pritisni play i hodaj u mojim cipelama kroz nultu točku postojanja.

[ EN // TRANSMISSION_IN_ENGLISH ]

The World Changed Its Skin This Morning

The world put on a thin layer of cold crystal this morning. Just a few millimeters of that fragile silence fell from the dark night sky, enough to change the face of the landscape and confirm the presence of winter. The landscape turned into a negative of an old photograph – stripped, true, BW.

GRAY MESSENGERS AND INVISIBLE STATICS

On the edge of the old school's white roof, where we once learned about linear paths, pigeons crouch in a huddled mass. Their stillness overlooks a silent Pitomača, while a heavy frequency of the unspoken is felt in the air.

There is that specific noise created by what remains trapped in the walls; an acoustic fog that roars louder than any engine, trying to slow down every attempt at movement. But, one doesn't pass through that fog by shouting, but by the rhythm created beneath the feet.

RITUAL OF PRESENCE: A WALK THROUGH LEAD

We set off into the cool whiteness, the usual small crew that refuses to admit defeat to inertia:

Golden Radar (Felix), whose senses defy physics and catch vibrations we are yet to learn.
He, one of the three carriers of my blood, breathing next to me in a tempo that cuts the air into pieces.
Five kilometers. Fifty-eight minutes.

It wasn't just a distance; it was a victory over statics. A firm, solid tempo through air that doesn't bite, but wakes the flesh from its winter sleep. It was that precious flash of authenticity - the day's highlight - proof that even the smallest turn of a wheel (or a step) is enough to beat the grayness.

UNIVERSAL SIGNPOST:
When you feel the invisible walls tightening, don't ask for permission to move. Five kilometers in silence is worth more than a thousand in a crowd, because real rhythm is born in resistance.

ECHOES OF SAFETY AND THE FORENSICS OF VANISHING

Returning to ground zero brought an encounter with an object that holds the codes of childhood. The sight of my blue rubber slippers on the bathroom floor summoned that favorite sound: shhh-shhh.

It’s not just an ordinary sound of footwear; it's a frequency of safety that once meant returning to ground zero where you are unconditionally loved. Today, that sound flickers in the empty room, turning indifferent plaster into a monument to what once was.

But on the studio wall, where shadows break, a canvas preserves her hand holding a rosary. I dissected that moment when life had already spilled into eternity, catching the scar of time in which her light went out and passed into an eternity where it glows – glows and flickers, flickers and flickers.... Painting is soul forensics – an act by which a moment is frozen to understand its power, not just its shape.

GHOST IN THE MACHINE

While the speakers pump out lyrics about what must not be ignored, I admit: the gears of inner silence skipped one crucial beat today, leaving me in the space between notes where sound breaks. It’s not a fall; it’s a raw trace of one's own existence. Because being "out of beat" means you are searching for your own melody in a world of straight lines.

Find your pace. Even five kilometers through cold crystal is a declaration of independence.
Value the scars. Every canvas, every track in the snow is evidence that you were there.
Listen to the echo. Safety is not in the walls, but in the frequency you carry within.

Today, navigation might be under the influence of winter, but the compass still points forward.

Listen to the pauses between notes. There lies the truth that cold crystal tries to hide. Press play and walk in my shoes through the ground zero of existence.

DATUM: 27/12/2025

[D_09 // KOORDINATE NIŠTAVILA // COORDINATES OF NOTHINGNESS]

Zemlja nikada ne laže o težini koju nosiš.

Obrana

Početak

Promatranje

Identitet

Dvojnost

Mreža

Nepoznato

Dokaz

Kraj dana

Rana

[ EN // TRANSMISSION_IN_ENGLISH ]

// SIGNAL_TYPE: VISUAL_EVIDENCE // FREQUENCY: GROUND_ZERO

The earth never lies about the weight you carry.

      STATUS: DATA_MATERIALIZED.
    

DATUM: 23/12/2025

[D_08 // OPTIKA PRIVIDA // OPTICS OF ILLUSION]

Lokacija: Zona čekanja.

Odredište: lipanj 2026.

Status: promatrač u distorziji.

Lipanj 2026. zvuči kao znanstvena fantastika. Kao datum na konzervi hrane koju čuvaš za atomski rat. Daleko je. Previše daleko. A mi smo ovdje. Zaglavljeni u prosincu. Gledam ovu kuglicu. Ne vidim ukras. Vidim "Palantír".

Vidim oko koje ne trepće, sferu koja upija sobu i vraća nam je - iskrivljenu. To je fizika konveksnog ogledala, rekli bi. Ali večeras, to je jedina istina u prostoriji. Svi smo tu. Na broju. U kadru. Obitelj. Sveta riječ koja se u ovo doba godine izgovara s previše šećera, da se sakrije gorčina. Stojimo ispred jelke, nasmiješeni za publiku, zamotani u celofan očekivanja. Ali pogledaj u crvenu sferu. Pogledaj pažljivo. U tom odrazu naša su lica razvučena. Osmijesi su groteskni. Prostorija se savija kao da je pod pritiskom dubine. U toj crvenoj magli vidim ono što skrivamo iza božićnih pjesama i lampica - vidim ljude koji glume život umjesto da ga žive. Vidim "projekt management" umjesto emocije. Vidim vakuum u kojem ništa ne raste, samo se estetski lijepo održava na životu. Ova kuglica je dokazni materijal. Ona pokazuje da je ovo blještavilo oko nas samo jeftina scenografija. Distorzija stvarnosti. Mi nismo ovi nasmiješeni statisti. Mi smo oni izobličeni likovi u odrazu - stiješnjeni, deformirani kompromisima, željni zraka. Zato mi treba lipanj. Ne kao godišnji odmor. Nego kao korekcija vida. Trebaju mi Kotači tišine da izravnaju sliku. Treba mi ona brutalna, ravna linija asfalta da poništi ovu zakrivljenost u kojoj se gušimo. Treba mi vjetar u prsa da odnese ovaj ustajali zrak cimeta i lažne sigurnosti. Do tada? Do tada sjedim u kutu i promatram. Bilježim koordinate pucanja celofana. Ne idem brzo. Još ne. Kao što piše u okviru na mom stolu: "You don't have to go fast, you just have to go."

Ali u glavi... u glavi sam već daleko od ovog crvenog odraza. U glavi sam već na cesti koja ne laže.

Dnevnik pripreme: Dan 8.

Odbrojavanje: U tijeku.

Ne vjeruj odrazu u ukrasima. Stvarnost je ono što ostane kad se svjetla ugase.

[ EN // TRANSMISSION_IN_ENGLISH ]

LOCATION: WAITING ZONE.
DESTINATION: JUNE 2026.
STATUS: OBSERVER IN DISTORTION.

June 2026 sounds like science fiction. Like a date on a food can you save for an atomic war. It’s far. Too far. And we are here. Stuck in December.

I look at this ornament. I don’t see a decoration. I see a "Palantír". I see a non-blinking eye, a sphere that absorbs the room and returns it to us – distorted. That’s the physics of a convex mirror, they would say. But tonight, it’s the only truth in the room.

We are all here. Accounted for. In the frame. Family. A holy word spoken with too much sugar this time of year, to hide the bitterness. We stand in front of the tree, smiling for the audience, wrapped in the cellophane of expectations.

But look into the red sphere. Look closely. In that reflection, our faces are stretched. The smiles are grotesque. The room bends as if under the pressure of depth. In that red mist, I see what we hide behind Christmas songs and lights – I see people acting out life instead of living it. I see "project management" instead of emotion. I see a vacuum where nothing grows, only aesthetically maintained on life support.

This bauble is evidence. It shows that this glitter around us is just cheap scenery. A distortion of reality. We are not these smiling extras. We are those distorted characters in the reflection – cramped, deformed by compromises, starving for air.

That’s why I need June. Not as a vacation. But as a vision correction. I need Wheels of Silence to straighten the image. I need that brutal, straight line of asphalt to cancel out this curvature in which we are suffocating. I need the wind in my chest to blow away this stale air of cinnamon and false security.

Until then? Until then, I sit in the corner and observe. Logging the coordinates of the cellophane cracking. I don’t go fast.

DATUM: 22/12/2025

[D_06 // KAPITULACIJA I RENESANSA // LOKACIJA: BUNKER (PITOMAČA) // STATUS: REKALIBRACIJA SUSTAVA / POVRATAK BOJAMA // CAPITULATION AND RENAISSANCE // LOCATION: BUNKER (PITOMAČA) // STATUS: SYSTEM RECALIBRATION / RETURN TO COLORS]

░▒▓█ I. JUTRO POSLIJE (BIJELA ZASTAVA) █▓▒░

Probudio sam se i znao. Nije trebalo ni stati na nogu. Ona mitska struna, Ahilova tetiva, odlučila je da je jučerašnjih 5k bio čin objave rata. Jutros je potpisala primirje. Jednostrano.

Gledam scenu u dnevnom boravku. Izgleda kao mjesto zločina ili oltar nekog čudnog kulta. Štake - stari znanci iz 2022. - izvučene su iz naftalina. Tu je i bijela zastava. Doslovno. Predaja? Ne, samo strateško povlačenje. A na jastuku... ne leži glava. Na jastuku, kao kraljevski dragulj, leži kazeta bicikla. Zupčanici. Metalni bog kojemu se sada moram moliti jer asfalt više ne prima moje tenisice. To je poruka samom sebi: Ako ne možeš trčati, vrtit ćeš se.

Tišina poraza. Metal na plišu. Čekanje.

░▒▓█ II. DOKAZNI MATERIJAL (RUDOLPH JE KRIV) █▓▒░

U ruci držim dokaz jučerašnje gluposti. "Run Run Rudolph". Jučer sam napisao, danas ponavljam: Zvuči kao dječja pjesmica. Ali težina medalje u ruci podsjeća me na cijenu jučerašnjih 5k". Dok gledam taj komad materije, razmišljam o njima. O Plemenu Novorođenih Nogu. Znate ih. To su oni koji cijelu godinu hiberniraju, a onda, kad prosinac zamiriše na kuhano vino i hype, odjednom otkriju da imaju donje ekstremitete. Navuku najskuplje tajice, kupe tenisice koje svijetle u mraku i jurišaju na 5K kao da bježe od lavine. Nisam dio tog cirkusa. Ne trčim kampanjski. Moji kilometri imaju godove. Ali ironija je okrutna - oni danas hodaju ponosno s upalom mišića, a ja, veteran, gledam kako mi gležanj otiče.

Sjećam se proročanstva iz 2022., onog "dobronamjernog" glasa: "Samo ti daj. Gledat ćemo te na Paraolimpijadi." Tada je bila zeka-peka. Danas, dok držim ovu medalju prljavim prstima, to zvuči kao karijerni plan.

░▒▓█ III. CRNA KULA (STATIČNI KOTAČ) █▓▒░

Vanjski svijet je zatvoren. Vrata se zaključavaju. U kutu sobe, ispod mojih slika, čeka on. Sobni bicikl. Sprava za mučenje koja ne vodi nikamo. Najskuplja vješalica za rublje u povijesti danas postaje moj jedini izlaz. Sjene na zidu plešu dok pedaliram u mjestu. Nema vjetra u kosi, nema promjene pejzaža. Samo znoj koji kapa na parket i zvuk zamašnjaka koji broji sekunde. Ovo je Buka u glavi pretvorena u Tišinu u nogama.

> **SOUNDTRACK ZA STATIČNO PUTOVANJE:** >

*Mad Season - River of Deceit* >

*"My pain is self-chosen..."*

░▒▓█ IV. POVRATAK KISTU (AKRILNA TERAPIJA) █▓▒░

Ako noge šute, ruke moraju vrištati. Dugo su boje spavale. Fokus je bio na kadenci, na paceu, na otkucajima. Sada, kad je tijelo i opet prisilno parkirano, duh se vraća starom alatu. Akrilik. Miris boje. Potez kista koji ne traži dopuštenje tetive. Gledam svoje stare radove. Te žute ulice, te sjene ljudi koji hodaju (oni mogu hodati!). Slika "Be the Change" iz 2014. Danas mi se ruga, ali me i zove. Promjena nije uvijek izbor. Ponekad je promjena samo sila koja te natjera da sjedneš i uzmeš kist u ruke jer je to jedini način da ostaneš normalan. Vraćam se platnu. Vraćam se zamrzavanju trenutka.

░▒▓█ V. IZVIĐAČKA JEDINICA I ARHIVA █▓▒░

Netko ipak mora van. Felix. Moj vjerni supatnik. Dok ja glumim ranjenog lava u kavezu, on preuzima patrolu. Njegov rep je jedini metronom koji danas trebam. On ne mari za moju ozljedu, on mari za mirise. Gledam ga - u njegovim očima nema osude što sam spor. Samo čista, dlakava prisutnost. I dok on spava nakon šetnje, ja kopam po arhivi. Medalje na zidu. Stari brojevi. To nije muzej prošlosti. To je gorivo za iduću tišinu.

Izgubljena je bitka, ali rat... rat se nastavlja drugim sredstvima. Bicikliranjem. Slikanjem. Fotkanjem. Core vježbama...

Kotači se i dalje vrte. Samo su promijenili dimenziju.

End transmission.

[ EN // DECRYPTED_SIGNAL: THE_MORNING_AFTER ]

░▒▓█ I. THE MORNING AFTER (WHITE FLAG) █▓▒░

I woke up and I knew. I didn't even have to step on my foot. That mythical string, the Achilles tendon, decided that yesterday's 5k was an act of war declaration. This morning, it signed a truce. Unilaterally.

I'm looking at the scene in the living room. It looks like a crime scene or an altar of some strange cult. The crutches – old acquaintances from 2022 – have been pulled out of mothballs. There is also the white flag. Literally. Surrender? No, just a strategic retreat.

And on the pillow... it's not a head lying there. On the pillow, like a royal jewel, lies a bike cassette. Gears. The metallic god I must now pray to because the asphalt no longer accepts my sneakers. It's a message to myself: If you can't run, you'll spin.

░▒▓█ II. EVIDENCE (RUDOLPH IS GUILTY) █▓▒░

In my hand, I hold the evidence of yesterday's foolishness. "Run Run Rudolph." Yesterday I wrote it, today I repeat it: It sounds like a children's song. But the weight of the medal in my hand reminds me of the price of yesterday's 5k.

Looking at that piece of matter, I think about them. The Tribe of Newborn Feet. You know them. Those who hibernate all year long, and then, when December smells like mulled wine and hype, they suddenly discover they have lower extremities. They pull on the most expensive leggings, buy sneakers that glow in the dark, and charge at the 5K as if running from an avalanche.

I am not part of that circus. My kilometers have growth rings. But the irony is cruel – today they walk proudly with muscle soreness, while I, the veteran, watch my ankle swell. I remember the prophecy from 2022, that "well-meaning" voice: "Keep going. We'll be watching you at the Paralympics." Back then it was a joke. Today, holding this medal with dirty fingers, it sounds like a career plan.

░▒▓█ III. BLACK TOWER (STATIC WHEEL) █▓▒░

The outside world is closed. Doors are locking. In the corner of the room, beneath my paintings, he waits. The indoor bike. A torture device that goes nowhere. The most expensive clothes rack in history today becomes my only exit.

Shadows dance on the wall while I pedal in place. No wind in my hair, no change of landscape. Just sweat dripping onto the parquet and the sound of the flywheel counting the seconds. This is the Noise in the head turned into Silence in the legs.

░▒▓█ IV. RETURN TO THE BRUSH (ACRYLIC THERAPY) █▓▒░

If the legs are silent, the hands must scream. For a long time, the colors slept. The focus was on cadence, on pace, on heartbeats. Now, when the body is forcibly parked once again, the spirit returns to the old tool. Acrylic.

The smell of paint. A brushstroke that doesn't ask the tendon for permission. I look at my old works. Those yellow streets, those shadows of people walking (they can walk!). The painting "Be the Change" from 2014. Today it mocks me, but it also calls me. Change isn't always a choice. Sometimes change is just a force that makes you sit down and pick up a brush because it's the only way to stay sane. I return to the canvas. I return to freezing the moment.

░▒▓█ V. RECON UNIT AND ARCHIVE █▓▒░

Someone has to go out, after all. Felix. My faithful companion. While I act like a wounded lion in a cage, he takes over the patrol. His tail is the only metronome I need today. He doesn't care about my injury; he cares about scents. In his eyes, there is no judgment for my slowness. Just pure, furry presence.

And while he sleeps after the walk, I dig through the archive. Medals on the wall. Old race numbers. It's not a museum of the past. It's fuel for the next silence.

The battle is lost, but the war... the war continues by other means. By cycling. By painting. By photographing. By core exercises... The wheels are still turning. They've just changed dimension.

      END TRANSMISSION.
    

DATUM: 20/12/2025

[D_04 // CELOFAN, SNIJEG I DRVENA ISTINA // CELLOPHANE, SNOW, AND WOODEN TRUTH]

Nismo još krenuli.

TRENUTNA LOKACIJA: Pitomača / Nulta točka

STANJE: Static noise / Čekanje

Prije nego kreneš dolje, u tekst – stani.
Ovaj blog se ne čita u prolazu, dok čekaš u redu na blagajni. Za ovo ti treba izolacija. Stavi slušalice. Ne slušaj ovo na zvučniku mobitela.
Pusti play. Pusti da se zvuk razlije. Tek kad Davidov glas pukne... tek onda kreni čitati.
Disturbed - The Sound Of Silence

Još sam uvijek statičan. Kotači su naslonjeni na zid, gume su hladne, a bisage prazne. Ali u glavi... u glavi se već vrti onaj poznati, teški loop. Priprema za put nije pakiranje stvari. To je ljuštenje slojeva.

Gledam u Njega.

Ne tražim u drvetu religiju, već definiciju tereta. Njegove oči su sklopljene, ali ne spavaju. To je ona vrsta "umora" koja dolazi kad znaš što te čeka, a svejedno raširiš ruke.

To je geneza boli.

Svi mi nosimo svoje čavle. Neki su od željeza, neki su od uspomena, neki su od kalcifikata u tetivi veličine 16x3 mm. Ne vrište. Samo su tu. Zabijeni. Urezani u meso postavši dio naše anatomije. Noga s greškom nije prepreka; ona je podsjetnik da sam od materije koja se troši.

Da bi se kretalo, mora se pristati na ranu. To je cijena puta. To je cijena svakog koraka koji odlučiš napraviti umjesto sjedenja u sigurnosti "zlatnog kaveza".

HORIZONT I ZVIJERI

Dok se vani dan gasi nebo poprima boju modrice koja blijedi. Na rubu mikro svijeta, tamo gdje prestaje dvorište i počinje The Road, prolaze divovi.

Oni ne mare za tišinu. Oni su buka. Čelične zvijeri koje žderu kilometre. Vidim ih kao stražare granica svjetova. Hoće li me pustiti? Ili će me pokušati ispljunuti kao strano tijelo? Sutra ću biti samo točka u njihovom retrovizoru. Ali danas... danas ih samo promatram. Spremam se za grind.

Pod nogama, tlo je brutalno iskreno.

Nema mramora. Nema lažnog sjaja. Samo kamenčići, krhotine svega i svačega i ono što je palo, što je umrlo da bi se vratilo tamo odakle je došlo, zemlji. Ovo je tekstura stvarnosti. Hrapava. Oštra. Raspadajuće lišće... to smo mi. Grunge prirode. Lijep u svom raspadanju.

SVJETIONICI U MAGLI

Kada padne mrak, gube se koordinate. Ostaje samo instinkt. I svjetlo.

Svjetlo koje nije sunce - o ne. To je svjetlo umjetno srce koje kuca u magli. Ne osvjetljavajući put do kraja - to bi bilo previše lako. Osvjetljava tek, možda, idući metar. Sasvim dovoljno. Znaš, ne moraš vidjeti cijelu planinu da bi se usudio napraviti prvi korak. Moraš vidjeti samo djelić nečega ispred sebe, gdje ćeš spustiti nogu, a da ne padneš.

Ponekad, kad je zrak čist, kad vjetar otpuše sumnje, vidimo jasno. Tada svjetlo izgleda usamljeno. Kao One More Light na nebu milijuna zvijezda. Minimalizam samoće.

Ali češće... češće je magla. I u toj magli, u tom blur-u svakodnevice, tražimo frekvenciju. A ponekad, frekvencija je sasvim tiha. Drvena. Mala.

To je sjećanje na neku drugu vrstu vremena. Na vrijeme kad je sigurnost imala zvuk. Ššš-ššš. Zvuk koraka koji se vraćaju... Sada ja moram biti taj zvuk.

Advent je. Vrijeme iščekivanja. Ali čega? Čekamo li Njega - onog Boga koji je rođen na slami, onog istog s početka ovog teksta, koji je kasnije odnio sve čavle i svu bol ovoga svijeta u svojoj patnji? Ili čekamo popuste?

Danas je On, za gomilu, tek izgovor za shopping. Zamijenili smo Boga za blještavilo lampica. Zamijenili smo tišinu Svete noći za histeriju trgovačkih centara. Umotali smo prazninu u šarene, sjajne celofane ispod bora - onog savršenog, plastičnog, koji se ne trusi i ne miriše na život.

Gledam ovaj mali komad drveta i flashback me udara jače od vjetra u prsa. Vraća me u vrijeme kad je bor bio stvaran. Sjećaš li se tog mirisa? Miris smole koji ti se uvuče u nosnice i ostane tamo tjednima. Sjećam se onog "plesa" oko okićenih grana - ne radi Instagram storyja, nego radi lova. Lovili smo one bombone u šarenom celofanu. To je bio jedini celofan u mom životu koji nije bio prevara. Bili su tvrdi, slatki, i imali su okus čiste sreće.

A vani... vani je bila tišina. Bijela tišina. Snijeg. Nije to bila samo vremenska prognoza. To je bila scenografija djetinjstva. Grudanje dok prsti ne poplave, sklizanje do duboko u noć, zvuk koraka koji škripi pod čizmama. Snijeg je imao moć prekrivanja svega ružnog, resetiranja svijeta na nulu, na čistoću.

Danas? Danas gledam kroz prozor i vidim blato. Klima se slomila, baš kao i mi. Nema više bijelih Božića. Kako je krenulo uskoro ćemo umjesto borova kititi banane!

Zato mi treba ovo drvo. Malo, grubo, neobrađeno. Jer me podsjeća kako ispod sve te silne plastike, ispod klimatskih i kojekakvih društvenih i inih promjena, još uvijek postoji onaj pravi pravcati, drveni, mirisni korijen. Onaj Božić koji ne košta ništa, a vrijedi sve.

Sutra? Sutra će kotači pisati neku drugu priču. Sada samo dišem.

Nastavi pratiti frekvenciju...

Rekalibracija: Od smrznutog asfalta do kuhinjskog šanka

Recalibration: From frozen asphalt to the kitchen counter

Fragment Crvene staze

Fragment of the Red Trail

BREAKING NEWS

World traveler and marginal artist "sets fire" to Pitomača's ditches

Installation Locations:

VIP Guests: Silence, Birds, and Mr. Felix

Into the Annals of Marginal Art

BREAKING NEWS

Svjetski putnik i umjetnik margine "zapalio" pitomačke jarke

Lokacije postava:

VIP Gosti: Tišina, ptice i gospodin Felix

FOTO-DOKUMENTACIJA S TERENA

U anale umjetnosti na marginama

Godišnja izložba Likovnog kluba "Duga" Pitomača

Predgovor

Svijet je jutros promijenio kožu

Nebo zarobljeno u olovu

Svijet se jutros presvukao u tanki sloj hladnog kristala. Tek nekoliko milimetara te krhke tišine palo je s mračnog noćnog neba, dovoljno da promijeni lice pejzaža i potvrdi prisutnost zime. Pejzaž se pretvorio u negativ stare fotografije – ogoljen, istinit, BW.

Pejzaž kao vizualni šum

SIVI GLASNICI I NEVIDLJIVA STATIKA

Arhitektura zime

RITUAL PRISUTNOSTI: HOD KROZ OLOVO

Otisak stopala u hladnom kristalu; dokazni materijal

UNIVERZALNI PUTOKAZ:Kada osjetiš da te nevidljivi zidovi stežu, ne traži dopuštenje za pokret. Pet kilometara in silence is worth more than a thousand in a crowd, because real rhythm is born in resistance.

EHO SIGURNOSTI I FORENZIKA NESTAJANJA

Relikvije svakodnevice

GHOST IN THE MACHINE

Silueta između nota

Dokazni materijal: ožiljak na putu

Slušaj pauze između nota. Tamo se nalazi istina koju hladni kristal pokušava sakriti. Pritisni play i hodaj u mojim cipelama kroz nultu točku postojanja.

The World Changed Its Skin This Morning

GRAY MESSENGERS AND INVISIBLE STATICS

RITUAL OF PRESENCE: A WALK THROUGH LEAD

ECHOES OF SAFETY AND THE FORENSICS OF VANISHING

GHOST IN THE MACHINE

Nismo još krenuli.

TRENUTNA LOKACIJA: Pitomača / Nulta točka

STANJE: Static noise / Čekanje

HORIZONT I ZVIJERI

SVJETIONICI U MAGLI

// SUSTAV: DEŠIFRATOR