Lokacija: Pitomača (Zona sumraka) Subjekt: Broj 67 Status: Overdrive
I. MIMIKRIJA (CRVENI PLIŠ)
Najbolje se sakriješ kad si najuočljiviji. Stavio sam crvenu kapu Djeda Božićnjaka. Smiješni komad crvenog pliša na mojoj glavi. Ljudi su vidjeli "Božićni duh". Ja sam vidio oklop.
Navukao sam "masku veselja" da prevarim demone u vlastitoj glavi. I upalilo je. Pustili su me da prođem. Ovaj put.
II. ARTEFAKT (2014.)
Nakon leda i asfalta - rođendanska proslava. I na zidu, sudar.
Moj stari rad. Akrilik. Godina 2014. "BE THE CHANGE..." Gledam te žute poteze. Gledam taj rukopis. To je pisao netko mlađi. Netko tko još nije znao da "promjena" nije uvijek izbor. Ponekad je promjena samo sila koja te savije do točke loma.
Taj "ja" iz 2014. je vikao bojama. Ovaj "ja" iz 2025. stoji pred slikom, s medaljom u džepu, i šuti. Zatvaram krug. Nekad sam slikao krik. Danas živim tišinu.
III. MORSEOV KOD ISPOD KOŽE
Sada, dok ovo pišem, svjetla su ugašena. Svijet misli da spavam. Ali moje tijelo šalje signale. Treba mi frekvencija koja je teža od tišine.
Broj 67 je zgužvan. Medalja je hladna. Ali noga... noga je vruća.
Osjećam to dolje, u onom mitskom mjestu slabosti. Ne boli. To je nešto gore. Titra. Brrr...
Kao da je netko napeo nevidljivu žicu instrumenta kojeg ne znam svirati. To titranje... to je frekvencija preživljavanja. Tetiva ne traži pomoć. Ona mi šalje ime onoga što jesam:
-.- --- - .- -.-. .. / - .. ... .. -. .
Jesmo li pretjerali? Jesmo li probudili zmaja?
Ne znam. Noga bridi. To je cijena koju plaćaš kad ukradeš vatru bogovima trčanja. Lanegan pjeva, a ja samo slušam kako tijelo zuji.
End transmission.



.jpg)
.jpg)
