> SYSTEM: KOTAČI TIŠINE
> STATUS: ONLINE
> LOADING MEMORY FRAGMENTS...
> SIGNAL STRENGTH: 100%
> ACCESS GRANTED.

KOTAČI TIŠINE WHEELS OF SILENCE

DATUM: 03/02/2026

[D_32 - Rekalibracija: Od smrznutog asfalta do kuhinjskog šanka // Recalibration: From frozen asphalt to the kitchen counter]

HR
EN
[S] IGNAL_START]
SOURCE: KOTAČI TIŠINE ARCHIVE
LOCATION: // NOMAD_BASE / KUHINJSKI_ŠANK
TIMESTAMP: // 03/02/2026
LOG_STATS: [DIST: 30.83KM | ASCENT: 123M | TIME: 02:06:17]
STATUS: SIGNAL_STRENGTH_HIGH

Rekalibracija: Od smrznutog asfalta do kuhinjskog šanka

[AUDIO_LOG]: Majke - Mene ne zanima // "Ja sam slobodan, moj kavez je grad."

[SIGNAL_HOOK]: 30 kilometara na rubu smrzavanja samo da bih se vratio na kuhinjski šank koji sada zovem ateljeom. Sustav se ne gasi – on se prilagođava.

Nedjelja je poslužila kao poligon za testiranje otpornosti. GPX podaci potvrđuju: 30.83 kilometra kroz tišinu veljače. Dok se vanjski svijet polako pretvara u statični šum, unutrašnji sustav traži nove načine za odašiljanje signala.

Gubitak malog ateljea prisilio me na rekalibraciju. Kuhinjski šank je sada nulta točka mog stvaralaštva. Slike prilažem onakve kakve jesu — bez rezanja i uljepšavanja. Baš kao i radni prostor, i umjetnost je trenutno u stanju preživljavanja.

[RAW_DATA_PACKAGE]
FILE: 2026-02-01_2770549370_01022026.gpx
DOWNLOAD_SIGNAL_DATA // DIRECT_SERVER_UPLINK
Analiza kretanja: 30.8km // Dokazni materijal.
Vizualni podaci: Prvo platno (Akril). Lokacija: Šank.

MAINTAINING THE ARCHIVE REQUIRES ENERGY.

INJECT FUEL /// UBACI GORIVO
DATUM: 29/01/2026

[D_31 PROZOR U BUNKER // WINDOW INTO THE BUNKER ]

[ PROZOR U BUNKER // WINDOW INTO THE BUNKER ]

// AUTHENTIC_REALITY_PROTOCOL_v1.0 //

HR EN

[SIGNAL_START]
LOCATION: // Bunker
TIMESTAMP: // 29/01/2026
STATUS: ACTIVE
--------------------------

BunkeForest_Window_View

Moderni svijet interneta je poput dvorana napravljenih od zrcala. Sve je pažljivo ispolirano kao staklo u kojem ljudi traže potvrdu svoje ljepote, svojih uspjeha i svojih savršenih života. Algoritmi su tu da obrišu mrlje i poprave kontrast. Svi blistaju, a nitko zapravo ne diše.

Kotači tišine nisu zrcalo. Ako tražiš odraz u zrcalu u kojem ćeš izgledati bolje, na krivoj si frekvenciji. Signal Kotača tišine ne filtrira ožiljke, ne pegla bore i ne skriva hrđu. Kotači tišine nude prozor u bunker. Bunker nije mjesto očaja, već mjesto istine. To je prostor buke u tebi koji ostaje kada vanjski svijet utihne. Unutra su stvari teške, hladne, gotovo opipljive. Unutra nema „like“ gumba, već samo odjek vlastitih koraka po betonu.

Većina će samo proći pored prozora bunkera Kotači tišine, ne obraćajući na njega pozornost. Taj je prozor previše mračan, zatvoren, previše... realan. I to je u redu. Sustav je tako dizajniran. Jer oni koji odluče proviriti kroz ovo okno, ne traže potvrdu lažne ljepote. Traže suputnika koji se ne boji mraka, blata na lancu i tišine koja ne laže.

U svijetu koji prodaje iluziju, stvarnost je postala ultimativni grunge.

[SYSTEM_LOG: Signal prvi put zabilježen 14/12/2025] Od tog datuma, bunker prikuplja prašinu i istinu. Frekvencija ostaje ista, dok god kotači sjeku tišinu.

// END_OF_TRANSMISSION. Čestitam što si me pronašao.

[ARHIVA_VIZUALNOG_SIGNALA: //INDUSTRIJSKA_REVOLUCIJA_DEKODIRANO]



The modern digital world is like a hall of mirrors. Everything is as polished as glass, where people seek validation for their beauty, their success, and their perfect lives. Algorithms are there to wipe away the stains and fix the contrast. Everyone glows, but no one actually breathes.

Wheels of Silence is not a mirror. If you are looking for a reflection in which you will look better, you are on the wrong frequency. The signal of Wheels of Silence does not filter scars, does not smooth wrinkles, and does not hide rust. Wheels of Silence offers a window into the bunker. The bunker is not a place of despair, but a place of truth. It is the noisy space within you that remains when the outside world goes quiet. Inside, things are heavy, cold, almost tangible. There are no "like" buttons inside, only the echo of your own footsteps on the concrete.

Most will walk past the window of the Wheels of Silence bunker. It is too dark, too closed off, too... real. And that is okay. The system is designed that way. For those who choose to peer through this pane are not looking for confirmation of fake beauty. They are looking for a companion who is not afraid of the dark, the mud on the chain, and the silence that does not lie.

In a world that sells illusion, reality has become the ultimate grunge.

[SYSTEM_LOG: Signal first recorded on 12/14/2025] Since that date, the bunker has been collecting dust and truth. The frequency remains the same, as long as the wheels cut through the silence.

// END_OF_TRANSMISSION. Congratulations on finding me.

[VISUAL_SIGNAL_ARCHIVE: //INDUSTRIAL_REVOLUTIONS_DECODED]



> POKRENI KALIBRACIJU SUSTAVA <

ULAZ U MODUL

> START SYSTEM CALIBRATION <

ACCESS MODULE

// STATUS: AWAITING_OBSERVER_INPUT //

STROJ / MACHINE: // Cube Touring Pro Maroon 2025
DISTANCA / DISTANCE: // 0km/Hibernation

Održavanje stroja i ove arhive zahtijeva energiju. Postani izvor snage.

Maintaining the machine and this archive requires energy. Become a power source.

INJECT FUEL /// UBACI GORIVO
SIGNAL_UPLINK: kotacitisine@gmail.com
PRATI SIGNAL / FOLLOW SIGNAL:
[FACEBOOK]
DATUM: 27/01/2026

[D_30: Crvena Bilogorska Biciklistička Staza / The Red Bilogora Cycling Trail]

[SIGNAL_START]
LOCATION: // Ground zero
TIMESTAMP: // 27/01/2026
STATUS: ACTIVE

POV Spust

// STREAM_DATA: ACTIVE_DESCENT.LOG

Fragment Crvene staze

Spust niz Crvenu stazu pri 50 km/h nije rekreacija; to je ogoljena geometrija kaosa u kojoj svaka pogreška ima trenutnu cijenu, naplativu vlastitim ponosom, ali još gore - vlastitom kožom.

Vektori bilogorskih šuma: Kroz guste šume, svaka grana postaje vektor, svaki vlažni korijen ili kamen - precizan izračun trenja. Zanimljivo je koliko postajemo precizni kada nam je vlastita koža izravno u igri.

Bilogorska kognicija: Čišćenje predmemorije
Ova vožnja je prisilni hard reset. Događa se automatsko čišćenje cachea. Brišu se pasivno-agresivni mailovi, nepotrebne društvene strukture i očekivanja. Ostaje samo čista inercija.

STROJ: // Cube Touring Pro Maroon 2025
STATUS: // Signal Uplink Active

Održavanje stroja i ove arhive zahtijeva energiju. Postani izvor snage.

INJECT FUEL /// UBACI GORIVO
DATUM: 01/01/2026

[D_11 // BIKEPACKING HRVATSKA: SJENA KOJA PUTUJE // BIKEPACKING CROATIA: THE TRAVELING SHADOW]

Prvi otkucaj nove kronologije.

Vidim je u magli, tamo gdje horizont prestaje biti ravan. Velika, mirna voda koja čeka na rubu poznatog svijeta. Ne izgovaram joj ime, jer imena kradu snagu namjeri.

ID: 0101
..---
..---
-....

Put do tamo nije ucrtan u GPS; on je zapisan u umoru koji tek treba doći. Postoji put koji se ne vidi sve dok njime ne zakoračaš, mračan je i dugačak, okružen šumama koje samo šute i vjetrom koji ne oprašta.

Ahilova tetiva je kompas. Kotači su pakt s tišinom. Ove godine, sjena Operatera će se izdužiti prema sjeveru, sve dok ne dodirne rub te tihe, beskrajne ravnice.

Priprema je počela. Zrak je odjednom postao još gušći...

[ EN ] // DECODING: INTERNATIONAL SIGNAL

// LOG_010126: A distant water awaits in the North, shrouded in mist. The path is long, the intent is silent. The Operator prepares to fade into the horizon where the asphalt ends and the great stillness begins.

DATUM: 30/12/2025

[D_10 // SYSTEM LOG: 2025_KRAJ // SYSTEM LOG: 2025_FINAL]

Bikepacking retrospektiva 2025: Gravel bicikl na kraju sezone - Kotači tišine

Bikepacking 2025: Geometrija umora i misticizam asfalta

Senzori pokazuju pregrijavanje. Godina je bila duga, ceste su bile teške, a tišina je ponekad bila preglasna. Nisam vozio da bih stigao negdje. Vozio sam da bih pobjegao od svega što nije asfalt i otkucaj srca.

Arhiva je puna. Neki podaci su prebačeni u Hard Copy, neki su ostali zamrznuti u Optici, a neki su zauvijek izgubljeni u vjetru. To je u redu. Sustav se mora očistiti da bi mogao ponovno raditi.

Hvala svima koji su hvatali signal.

[ SIGNAL MIROVANJA ] // ČEKAMO 2026.

STATUS: OFFLINE.
[ EN // TRANSMISSION_IN_ENGLISH ]

Bikepacking 2025: Geometry of Fatigue and the Mysticism of Asphalt

Sensors indicate overheating. The year was long, the roads were tough, and the silence was sometimes too loud. I didn't ride to get somewhere. I rode to escape everything that wasn't asphalt and a heartbeat.

The archive is full. Some data has been transferred to Hard Copy, some remained frozen in Optics, and some are forever lost in the wind. That's fine. The system must be cleared to function again.

Thanks to everyone who caught the signal.

[ SIGNAL AT REST ] // WAITING FOR 2026.

STATUS: OFFLINE.
DATUM: 22/12/2025

[D_06 // KAPITULACIJA I RENESANSA // LOKACIJA: BUNKER (PITOMAČA) // STATUS: REKALIBRACIJA SUSTAVA / POVRATAK BOJAMA // CAPITULATION AND RENAISSANCE // LOCATION: BUNKER (PITOMAČA) // STATUS: SYSTEM RECALIBRATION / RETURN TO COLORS]

░▒▓█  I. JUTRO POSLIJE (BIJELA ZASTAVA)  █▓▒░

Probudio sam se i znao. Nije trebalo ni stati na nogu. Ona mitska struna, Ahilova tetiva, odlučila je da je jučerašnjih 5k bio čin objave rata. Jutros je potpisala primirje. Jednostrano.

Gledam scenu u dnevnom boravku. Izgleda kao mjesto zločina ili oltar nekog čudnog kulta. Štake - stari znanci iz 2022. - izvučene su iz naftalina. Tu je i bijela zastava. Doslovno. Predaja? Ne, samo strateško povlačenje. A na jastuku... ne leži glava. Na jastuku, kao kraljevski dragulj, leži kazeta bicikla. Zupčanici. Metalni bog kojemu se sada moram moliti jer asfalt više ne prima moje tenisice. To je poruka samom sebi: Ako ne možeš trčati, vrtit ćeš se.

Tišina poraza. Metal na plišu. Čekanje.

░▒▓█ II. DOKAZNI MATERIJAL (RUDOLPH JE KRIV) █▓▒░

U ruci držim dokaz jučerašnje gluposti. "Run Run Rudolph". Jučer sam napisao, danas ponavljam: Zvuči kao dječja pjesmica. Ali težina medalje u ruci podsjeća me na cijenu jučerašnjih 5k". Dok gledam taj komad materije, razmišljam o njima. O Plemenu Novorođenih Nogu. Znate ih. To su oni koji cijelu godinu hiberniraju, a onda, kad prosinac zamiriše na kuhano vino i hype, odjednom otkriju da imaju donje ekstremitete. Navuku najskuplje tajice, kupe tenisice koje svijetle u mraku i jurišaju na 5K kao da bježe od lavine. Nisam dio tog cirkusa. Ne trčim kampanjski. Moji kilometri imaju godove. Ali ironija je okrutna - oni danas hodaju ponosno s upalom mišića, a ja, veteran, gledam kako mi gležanj otiče.

Sjećam se proročanstva iz 2022., onog "dobronamjernog" glasa: "Samo ti daj. Gledat ćemo te na Paraolimpijadi." Tada je bila zeka-peka. Danas, dok držim ovu medalju prljavim prstima, to zvuči kao karijerni plan.

░▒▓█ III. CRNA KULA (STATIČNI KOTAČ) █▓▒░

Vanjski svijet je zatvoren. Vrata se zaključavaju. U kutu sobe, ispod mojih slika, čeka on. Sobni bicikl. Sprava za mučenje koja ne vodi nikamo. Najskuplja vješalica za rublje u povijesti danas postaje moj jedini izlaz. Sjene na zidu plešu dok pedaliram u mjestu. Nema vjetra u kosi, nema promjene pejzaža. Samo znoj koji kapa na parket i zvuk zamašnjaka koji broji sekunde. Ovo je Buka u glavi pretvorena u Tišinu u nogama.

> **SOUNDTRACK ZA STATIČNO PUTOVANJE:** >
*Mad Season - River of Deceit* >
*"My pain is self-chosen..."*

░▒▓█ IV. POVRATAK KISTU (AKRILNA TERAPIJA) █▓▒░

Ako noge šute, ruke moraju vrištati. Dugo su boje spavale. Fokus je bio na kadenci, na paceu, na otkucajima. Sada, kad je tijelo i opet prisilno parkirano, duh se vraća starom alatu. Akrilik. Miris boje. Potez kista koji ne traži dopuštenje tetive. Gledam svoje stare radove. Te žute ulice, te sjene ljudi koji hodaju (oni mogu hodati!). Slika "Be the Change" iz 2014. Danas mi se ruga, ali me i zove. Promjena nije uvijek izbor. Ponekad je promjena samo sila koja te natjera da sjedneš i uzmeš kist u ruke jer je to jedini način da ostaneš normalan. Vraćam se platnu. Vraćam se zamrzavanju trenutka.

░▒▓█ V. IZVIĐAČKA JEDINICA I ARHIVA █▓▒░

Netko ipak mora van. Felix. Moj vjerni supatnik. Dok ja glumim ranjenog lava u kavezu, on preuzima patrolu. Njegov rep je jedini metronom koji danas trebam. On ne mari za moju ozljedu, on mari za mirise. Gledam ga - u njegovim očima nema osude što sam spor. Samo čista, dlakava prisutnost. I dok on spava nakon šetnje, ja kopam po arhivi. Medalje na zidu. Stari brojevi. To nije muzej prošlosti. To je gorivo za iduću tišinu.

Izgubljena je bitka, ali rat... rat se nastavlja drugim sredstvima. Bicikliranjem. Slikanjem. Fotkanjem. Core vježbama...

Kotači se i dalje vrte. Samo su promijenili dimenziju.

End transmission.
[ EN // DECRYPTED_SIGNAL: THE_MORNING_AFTER ]
░▒▓█ I. THE MORNING AFTER (WHITE FLAG) █▓▒░

I woke up and I knew. I didn't even have to step on my foot. That mythical string, the Achilles tendon, decided that yesterday's 5k was an act of war declaration. This morning, it signed a truce. Unilaterally.

I'm looking at the scene in the living room. It looks like a crime scene or an altar of some strange cult. The crutches – old acquaintances from 2022 – have been pulled out of mothballs. There is also the white flag. Literally. Surrender? No, just a strategic retreat.

And on the pillow... it's not a head lying there. On the pillow, like a royal jewel, lies a bike cassette. Gears. The metallic god I must now pray to because the asphalt no longer accepts my sneakers. It's a message to myself: If you can't run, you'll spin.

░▒▓█ II. EVIDENCE (RUDOLPH IS GUILTY) █▓▒░

In my hand, I hold the evidence of yesterday's foolishness. "Run Run Rudolph." Yesterday I wrote it, today I repeat it: It sounds like a children's song. But the weight of the medal in my hand reminds me of the price of yesterday's 5k.

Looking at that piece of matter, I think about them. The Tribe of Newborn Feet. You know them. Those who hibernate all year long, and then, when December smells like mulled wine and hype, they suddenly discover they have lower extremities. They pull on the most expensive leggings, buy sneakers that glow in the dark, and charge at the 5K as if running from an avalanche.

I am not part of that circus. My kilometers have growth rings. But the irony is cruel – today they walk proudly with muscle soreness, while I, the veteran, watch my ankle swell. I remember the prophecy from 2022, that "well-meaning" voice: "Keep going. We'll be watching you at the Paralympics." Back then it was a joke. Today, holding this medal with dirty fingers, it sounds like a career plan.

░▒▓█ III. BLACK TOWER (STATIC WHEEL) █▓▒░

The outside world is closed. Doors are locking. In the corner of the room, beneath my paintings, he waits. The indoor bike. A torture device that goes nowhere. The most expensive clothes rack in history today becomes my only exit.

Shadows dance on the wall while I pedal in place. No wind in my hair, no change of landscape. Just sweat dripping onto the parquet and the sound of the flywheel counting the seconds. This is the Noise in the head turned into Silence in the legs.

░▒▓█ IV. RETURN TO THE BRUSH (ACRYLIC THERAPY) █▓▒░

If the legs are silent, the hands must scream. For a long time, the colors slept. The focus was on cadence, on pace, on heartbeats. Now, when the body is forcibly parked once again, the spirit returns to the old tool. Acrylic.

The smell of paint. A brushstroke that doesn't ask the tendon for permission. I look at my old works. Those yellow streets, those shadows of people walking (they can walk!). The painting "Be the Change" from 2014. Today it mocks me, but it also calls me. Change isn't always a choice. Sometimes change is just a force that makes you sit down and pick up a brush because it's the only way to stay sane. I return to the canvas. I return to freezing the moment.

░▒▓█ V. RECON UNIT AND ARCHIVE █▓▒░

Someone has to go out, after all. Felix. My faithful companion. While I act like a wounded lion in a cage, he takes over the patrol. His tail is the only metronome I need today. He doesn't care about my injury; he cares about scents. In his eyes, there is no judgment for my slowness. Just pure, furry presence.

And while he sleeps after the walk, I dig through the archive. Medals on the wall. Old race numbers. It's not a museum of the past. It's fuel for the next silence.

The battle is lost, but the war... the war continues by other means. By cycling. By painting. By photographing. By core exercises... The wheels are still turning. They've just changed dimension.

END TRANSMISSION.
DATUM: 15/12/2025

[D_01 // URBANA PRIČA: TEKSTURA NESTANJANJA // URBAN STORY: TEXTURE OF DISAPPEARANCE]

Urbana Priča [Ili: Tko hoda kad se svjetla ugase?]

Grad laže. Svojim neonskim reklamama i bukom prometa pokušava nas uvjeriti da postoji samo sada. Da je ovaj trenutak, u kojem guma bicikla dodiruje asfalt, jedina stvarnost. Ali Kotači tišine znaju bolje. Kad uđeš u zonu, kad se disanje poravna s ritmom grada koji guta, vidiš pukotine u toj laži.

Gledam dolje. Ne u horizont, ne u cilj. Gledam u podlogu.
Asfalt nije ravna ploha. On je koža. Hrapava, puna ožiljaka, ispisana milijunima potplata koji su tuda prošli. Vidiš li ih?
Ne govorim o onim očitim tragovima - uljnim mrljama koje se prelijevaju u dugine boje, zgaženim žvakaćim gumama koje su postale crne točke u svemiru betona.
Govorim o njima.
O otiscima koji nemaju težinu, ali imaju masu.

Tisuće ljudi hodalo je ovom istom ulicom prije deset, pedeset, sto godina.
Gdje je nestala energija njihovog koraka? Fizika kaže da energija ne nestaje, samo mijenja oblik.
Ovdje, na ovom sivom asfaltu, slojevi vremena su stisnuti jedan na drugi.

Osjećam ih dok vozim. Moji kotači ne sijeku samo zrak; oni sijeku vrijeme.
Ponekad, u onom perifernom vidu, tamo gdje oko gubi fokus, a um prevlada, čini mi se da asfalt popušta pod težinom koraka kojih više nema.

Oni su tu.
Promatrači iz druge dimenzije. Ljudi koji su se preselili u prostore gdje gravitacija više nije zakon, nego opcija.
Oni ne hodaju po zemlji. Oni lebde u onom finom procijepu između biti i ne biti, u nečemu što nalikuje na čisti bitak, oslobođeni tereta tijela i boli u tetivama.

Moje misli silaze s bicikla i hodaju s njima.
Lutaju ulicama nepoznatog grada, prateći nevidljivu mapu.
Je li ovo Shadowland? Je li ovo Mordor asfalta? Nema vilenjaka, nema orkova.
Ima samo jeka.

Svaki put kad kotač okrene puni krug, dotakne točku gdje je nečija priča stala, a nečija druga počela.
Mi smo samo trenutni podstanari na ovoj cesti.
Ostavljamo svoje tragove - malo gume, malo znoja, malo nade.
Sutra će netko drugi voziti preko nas, pitajući se tko je ostavio ovu tišinu u zraku.

Asfalt pamti. Čak i kad mi zaboravimo.

Ne trebaju gravitaciju oni koji su postali sjećanje.
Oni se kreću silom koju ne mjere brzinomjeri.

Nastavljam. Kroz buku, tražeći frekvenciju na kojoj se čuju nečujni koraci.
Putovanje prema sebi znači i putovanje kroz one koji su bili tu prije tebe.

Stay tuned.
Cesta se tek otvara.

[ X ]

// SUSTAV: DEŠIFRATOR

> OPERATER
Entitet koji upravlja sustavom. Promatrač na dva kotača. Onaj koji bilježi analogne trenutke u digitalnom vremenu. Nije samo vozač; on je svjedok.
> NULTA TOČKA
Mjesto polaska i povratka. Dom. Jedina statična koordinata u kaotičnom svijetu. Točka iz koje se mjere sve udaljenosti, fizičke i mentalne.
> EHO
Digitalni odjek stvarnog događaja. Trag koji ostaje nakon što zvuk prestane, a kotači stanu. Arhiva onoga što je moglo biti zaboravljeno.
> OPTIKA
Vizualni modul sustava. Slike, skice i boje koje nastaju kada riječi postanu nedostatne. Način na koji Operater vidi svijet kada skine naočale.
> HARD COPY
Materijalizacija signala. Budući artefakt od papira i tinte. Težnja da se digitalni zapis pretvori u nešto opipljivo i trajno.
> GRAVEL
Sloboda. Podloga koja ne trpi greške, ali nagrađuje hrabrost. Prijelazna zona gdje asfalt (civilizacija) prestaje, a tišina počinje.
> PROTOKOL KOMUNIKACIJE
Sustav ne podržava javne komentare radi očuvanja integriteta tišine. Izravni signali Operateru šalju se isključivo putem e-mail protokola. Svaka poruka je fragment koji se pažljivo dešifrira unutar bunkera.
// KRAJ LOGA.
// SUSTAV U PRIPRAVNOSTI.
/// KOTAČI TIŠINE /// NOVI_FRAGMENT_ONLINE /// HARD_COPY_v.2026_STR_042 /// SINKRONIZIRAJ_RADAR ///
^