> SYSTEM: KOTAČI TIŠINE
> STATUS: ONLINE
> LOADING MEMORY FRAGMENTS...
> SIGNAL STRENGTH: 100%
> ACCESS GRANTED.

KOTAČI TIŠINE WHEELS OF SILENCE

DATUM: 03/02/2026

[D_32 - Rekalibracija: Od smrznutog asfalta do kuhinjskog šanka // Recalibration: From frozen asphalt to the kitchen counter]

HR
EN
[S] IGNAL_START]
SOURCE: KOTAČI TIŠINE ARCHIVE
LOCATION: // NOMAD_BASE / KUHINJSKI_ŠANK
TIMESTAMP: // 03/02/2026
LOG_STATS: [DIST: 30.83KM | ASCENT: 123M | TIME: 02:06:17]
STATUS: SIGNAL_STRENGTH_HIGH

Rekalibracija: Od smrznutog asfalta do kuhinjskog šanka

[AUDIO_LOG]: Majke - Mene ne zanima // "Ja sam slobodan, moj kavez je grad."

[SIGNAL_HOOK]: 30 kilometara na rubu smrzavanja samo da bih se vratio na kuhinjski šank koji sada zovem ateljeom. Sustav se ne gasi – on se prilagođava.

Nedjelja je poslužila kao poligon za testiranje otpornosti. GPX podaci potvrđuju: 30.83 kilometra kroz tišinu veljače. Dok se vanjski svijet polako pretvara u statični šum, unutrašnji sustav traži nove načine za odašiljanje signala.

Gubitak malog ateljea prisilio me na rekalibraciju. Kuhinjski šank je sada nulta točka mog stvaralaštva. Slike prilažem onakve kakve jesu — bez rezanja i uljepšavanja. Baš kao i radni prostor, i umjetnost je trenutno u stanju preživljavanja.

[RAW_DATA_PACKAGE]
FILE: 2026-02-01_2770549370_01022026.gpx
DOWNLOAD_SIGNAL_DATA // DIRECT_SERVER_UPLINK
Analiza kretanja: 30.8km // Dokazni materijal.
Vizualni podaci: Prvo platno (Akril). Lokacija: Šank.

MAINTAINING THE ARCHIVE REQUIRES ENERGY.

INJECT FUEL /// UBACI GORIVO
DATUM: 11/01/2026

[D_19: Godišnja izložba članova Likovnog kluba "Duga" Pitomača]

Godišnja izložba Likovnog kluba "Duga" Pitomača

Interpretacijski centar Kuća Petra Preradovića, Grabrovnica
12.12.2025. - 30.01.2026.

Naslovnica kataloga Naslovnica kataloga

Predgovor

Predgovor - Laura Lončar
Katalog stranica 2
Katalog stranica 3

Kliknite na sliku "Grad koji nije cilj" za prikaz u punoj veličini.

Organizator: Likovni klub "Duga" Pitomača | Dizajn: IDEYA Pitomača

DATUM: 03/01/2026

[D_12 // GEOMETRIJA OTPORA POD HLADNIM KRISTALOM // GEOMETRY OF RESISTANCE BENEATH THE COLD CRYSTAL]

Svijet je jutros promijenio kožu


Nebo zarobljeno u olovu

Nebo zarobljeno u olovu
Svijet se jutros presvukao u tanki sloj hladnog kristala. Tek nekoliko milimetara te krhke tišine palo je s mračnog noćnog neba, dovoljno da promijeni lice pejzaža i potvrdi prisutnost zime. Pejzaž se pretvorio u negativ stare fotografije – ogoljen, istinit, BW.

Pejzaž kao vizualni šumPejzaž kao vizualni šum

SIVI GLASNICI I NEVIDLJIVA STATIKA

Na rubu bijelog krova stare škole, tamo gdje se nekad učilo o linearnim stazama, golubovi čuče u zbijenoj masi. Njihova nepomičnost nadgleda Pitomaču koja šuti, dok se u zraku osjeća teška frekvencija neizgovorenog.

Postoji ona specifična buka koju stvara ono što ostaje zarobljeno u zidovima; akustična magla koja buči jače od bilo kojeg motora, pokušavajući usporiti svaki pokušaj kretanja. Ali, kroz tu se maglu ne prolazi vikom, već ritmom koji se stvara pod nogama.


Arhitektura zime

Arhitektura zime

RITUAL PRISUTNOSTI: HOD KROZ OLOVO

Krenuli smo u prohladnu bjelinu, uobičajena mala družina koja odbija inerciji priznati pobjedu:

  • Zlatni radar (Felix), čija osjetila prkose fizici i hvataju titraje koje mi tek trebamo naučiti.
  • Nasljednik, jedan od trojice nositelja moje krvi, koji uz mene diše u tempu koji zrak reže na komade.
  • Pet kilometara. Pedeset i osam minuta..

To nije bila samo udaljenost; bila je to pobjeda nad statikom. Čvrst, solidan tempo po zraku koji ne grize, nego budi meso iz zimskog sna. To je bio onaj dragocjeni bljesak autentičnosti - highlight dana - dokaz da je i najmanji okret kotača (ili koraka) dovoljan da bi se pobijedilo sivilo.


Otisak stopala u hladnom kristalu; dokazni materijalOtisak stopala u hladnom kristalu; dokazni materijal

UNIVERZALNI PUTOKAZ:Kada osjetiš da te nevidljivi zidovi stežu, ne traži dopuštenje za pokret. Pet kilometara in silence is worth more than a thousand in a crowd, because real rhythm is born in resistance.

EHO SIGURNOSTI I FORENZIKA NESTAJANJA

Povratak u nultu točku donio je susret s predmetom koji čuva kodove djetinjstva. Pogled na moje plave, gumene šlape na podu kupaonice prizvao je onaj omiljeni zvuk: ššš-ššš.

Nije to tek obični zvuk obuće; to je frekvencija sigurnosti koja je nekad značila povratak u nultu točku u kojoj si bezuvjetno voljen. Danas taj zvuk treperi u praznini sobe, pretvarajući ravnodušnu žbuku u spomenik onome što je bilo.


Relikvije svakodnevice

Relikvije svakodnevice
No, na zidu ateljea, tamo gdje se sjene prelamaju, jedno platno čuva njenu ruku koja drži krunicu. Secirao sam taj trenutak kad se život već prelio u vječnost, hvatajući ožiljak vremena u kojem se njezino svjetlo ugasilo i prešlo u vječnost u kojoj bliješti – bliješti i treperi, treperi.... Slikanje je forenzika duše – čin kojim se trenutak zamrzava kako bi se razumjela njegova snaga, a ne samo oblik.


GHOST IN THE MACHINE

Silueta između nota

Silueta između nota
Dok zvučnici izbacuju stihove o onome što ne smije biti ignorirano, priznajem: zupčanici unutarnje tišine danas su preskočili jedan ključni takt, ostavljajući me u prostoru između nota gdje se zvuk lomi. To nije pad; to je sirovi trag vlastitog postojanja. Jer, biti "izvan takta" znači da tražiš vlastitu melodiju u svijetu ravnih linija.
  1. Pronađi svoj pace. Čak i pet kilometara kroz hladni kristal je izjava o neovisnosti.
  2. Cijeni ožiljke. Svako platno, svaki trag u snijegu je dokazni materijal da si bio tu.
  3. Slušaj eho. Sigurnost nije u zidovima, već u frekvenciji koju nosiš u sebi.

Danas je navigacija možda pod utjecajem zime, ali kompas i dalje pokazuje naprijed.


Dokazni materijal: ožiljak na putu

Dokazni materijal: ožiljak na putu
Slušaj pauze između nota. Tamo se nalazi istina koju hladni kristal pokušava sakriti. Pritisni play i hodaj u mojim cipelama kroz nultu točku postojanja.

[ EN // TRANSMISSION_IN_ENGLISH ]

The World Changed Its Skin This Morning

The world put on a thin layer of cold crystal this morning. Just a few millimeters of that fragile silence fell from the dark night sky, enough to change the face of the landscape and confirm the presence of winter. The landscape turned into a negative of an old photograph – stripped, true, BW.

GRAY MESSENGERS AND INVISIBLE STATICS

On the edge of the old school's white roof, where we once learned about linear paths, pigeons crouch in a huddled mass. Their stillness overlooks a silent Pitomača, while a heavy frequency of the unspoken is felt in the air.

There is that specific noise created by what remains trapped in the walls; an acoustic fog that roars louder than any engine, trying to slow down every attempt at movement. But, one doesn't pass through that fog by shouting, but by the rhythm created beneath the feet.

RITUAL OF PRESENCE: A WALK THROUGH LEAD

We set off into the cool whiteness, the usual small crew that refuses to admit defeat to inertia:

  • Golden Radar (Felix), whose senses defy physics and catch vibrations we are yet to learn.
  • He, one of the three carriers of my blood, breathing next to me in a tempo that cuts the air into pieces.
  • Five kilometers. Fifty-eight minutes.

It wasn't just a distance; it was a victory over statics. A firm, solid tempo through air that doesn't bite, but wakes the flesh from its winter sleep. It was that precious flash of authenticity - the day's highlight - proof that even the smallest turn of a wheel (or a step) is enough to beat the grayness.

UNIVERSAL SIGNPOST:
When you feel the invisible walls tightening, don't ask for permission to move. Five kilometers in silence is worth more than a thousand in a crowd, because real rhythm is born in resistance.

ECHOES OF SAFETY AND THE FORENSICS OF VANISHING

Returning to ground zero brought an encounter with an object that holds the codes of childhood. The sight of my blue rubber slippers on the bathroom floor summoned that favorite sound: shhh-shhh.

It’s not just an ordinary sound of footwear; it's a frequency of safety that once meant returning to ground zero where you are unconditionally loved. Today, that sound flickers in the empty room, turning indifferent plaster into a monument to what once was.

But on the studio wall, where shadows break, a canvas preserves her hand holding a rosary. I dissected that moment when life had already spilled into eternity, catching the scar of time in which her light went out and passed into an eternity where it glows – glows and flickers, flickers and flickers.... Painting is soul forensics – an act by which a moment is frozen to understand its power, not just its shape.

GHOST IN THE MACHINE

While the speakers pump out lyrics about what must not be ignored, I admit: the gears of inner silence skipped one crucial beat today, leaving me in the space between notes where sound breaks. It’s not a fall; it’s a raw trace of one's own existence. Because being "out of beat" means you are searching for your own melody in a world of straight lines.

  1. Find your pace. Even five kilometers through cold crystal is a declaration of independence.
  2. Value the scars. Every canvas, every track in the snow is evidence that you were there.
  3. Listen to the echo. Safety is not in the walls, but in the frequency you carry within.

Today, navigation might be under the influence of winter, but the compass still points forward.

Listen to the pauses between notes. There lies the truth that cold crystal tries to hide. Press play and walk in my shoes through the ground zero of existence.

DATUM: 22/12/2025

[D_06 // KAPITULACIJA I RENESANSA // LOKACIJA: BUNKER (PITOMAČA) // STATUS: REKALIBRACIJA SUSTAVA / POVRATAK BOJAMA // CAPITULATION AND RENAISSANCE // LOCATION: BUNKER (PITOMAČA) // STATUS: SYSTEM RECALIBRATION / RETURN TO COLORS]

░▒▓█  I. JUTRO POSLIJE (BIJELA ZASTAVA)  █▓▒░

Probudio sam se i znao. Nije trebalo ni stati na nogu. Ona mitska struna, Ahilova tetiva, odlučila je da je jučerašnjih 5k bio čin objave rata. Jutros je potpisala primirje. Jednostrano.

Gledam scenu u dnevnom boravku. Izgleda kao mjesto zločina ili oltar nekog čudnog kulta. Štake - stari znanci iz 2022. - izvučene su iz naftalina. Tu je i bijela zastava. Doslovno. Predaja? Ne, samo strateško povlačenje. A na jastuku... ne leži glava. Na jastuku, kao kraljevski dragulj, leži kazeta bicikla. Zupčanici. Metalni bog kojemu se sada moram moliti jer asfalt više ne prima moje tenisice. To je poruka samom sebi: Ako ne možeš trčati, vrtit ćeš se.

Tišina poraza. Metal na plišu. Čekanje.

░▒▓█ II. DOKAZNI MATERIJAL (RUDOLPH JE KRIV) █▓▒░

U ruci držim dokaz jučerašnje gluposti. "Run Run Rudolph". Jučer sam napisao, danas ponavljam: Zvuči kao dječja pjesmica. Ali težina medalje u ruci podsjeća me na cijenu jučerašnjih 5k". Dok gledam taj komad materije, razmišljam o njima. O Plemenu Novorođenih Nogu. Znate ih. To su oni koji cijelu godinu hiberniraju, a onda, kad prosinac zamiriše na kuhano vino i hype, odjednom otkriju da imaju donje ekstremitete. Navuku najskuplje tajice, kupe tenisice koje svijetle u mraku i jurišaju na 5K kao da bježe od lavine. Nisam dio tog cirkusa. Ne trčim kampanjski. Moji kilometri imaju godove. Ali ironija je okrutna - oni danas hodaju ponosno s upalom mišića, a ja, veteran, gledam kako mi gležanj otiče.

Sjećam se proročanstva iz 2022., onog "dobronamjernog" glasa: "Samo ti daj. Gledat ćemo te na Paraolimpijadi." Tada je bila zeka-peka. Danas, dok držim ovu medalju prljavim prstima, to zvuči kao karijerni plan.

░▒▓█ III. CRNA KULA (STATIČNI KOTAČ) █▓▒░

Vanjski svijet je zatvoren. Vrata se zaključavaju. U kutu sobe, ispod mojih slika, čeka on. Sobni bicikl. Sprava za mučenje koja ne vodi nikamo. Najskuplja vješalica za rublje u povijesti danas postaje moj jedini izlaz. Sjene na zidu plešu dok pedaliram u mjestu. Nema vjetra u kosi, nema promjene pejzaža. Samo znoj koji kapa na parket i zvuk zamašnjaka koji broji sekunde. Ovo je Buka u glavi pretvorena u Tišinu u nogama.

> **SOUNDTRACK ZA STATIČNO PUTOVANJE:** >
*Mad Season - River of Deceit* >
*"My pain is self-chosen..."*

░▒▓█ IV. POVRATAK KISTU (AKRILNA TERAPIJA) █▓▒░

Ako noge šute, ruke moraju vrištati. Dugo su boje spavale. Fokus je bio na kadenci, na paceu, na otkucajima. Sada, kad je tijelo i opet prisilno parkirano, duh se vraća starom alatu. Akrilik. Miris boje. Potez kista koji ne traži dopuštenje tetive. Gledam svoje stare radove. Te žute ulice, te sjene ljudi koji hodaju (oni mogu hodati!). Slika "Be the Change" iz 2014. Danas mi se ruga, ali me i zove. Promjena nije uvijek izbor. Ponekad je promjena samo sila koja te natjera da sjedneš i uzmeš kist u ruke jer je to jedini način da ostaneš normalan. Vraćam se platnu. Vraćam se zamrzavanju trenutka.

░▒▓█ V. IZVIĐAČKA JEDINICA I ARHIVA █▓▒░

Netko ipak mora van. Felix. Moj vjerni supatnik. Dok ja glumim ranjenog lava u kavezu, on preuzima patrolu. Njegov rep je jedini metronom koji danas trebam. On ne mari za moju ozljedu, on mari za mirise. Gledam ga - u njegovim očima nema osude što sam spor. Samo čista, dlakava prisutnost. I dok on spava nakon šetnje, ja kopam po arhivi. Medalje na zidu. Stari brojevi. To nije muzej prošlosti. To je gorivo za iduću tišinu.

Izgubljena je bitka, ali rat... rat se nastavlja drugim sredstvima. Bicikliranjem. Slikanjem. Fotkanjem. Core vježbama...

Kotači se i dalje vrte. Samo su promijenili dimenziju.

End transmission.
[ EN // DECRYPTED_SIGNAL: THE_MORNING_AFTER ]
░▒▓█ I. THE MORNING AFTER (WHITE FLAG) █▓▒░

I woke up and I knew. I didn't even have to step on my foot. That mythical string, the Achilles tendon, decided that yesterday's 5k was an act of war declaration. This morning, it signed a truce. Unilaterally.

I'm looking at the scene in the living room. It looks like a crime scene or an altar of some strange cult. The crutches – old acquaintances from 2022 – have been pulled out of mothballs. There is also the white flag. Literally. Surrender? No, just a strategic retreat.

And on the pillow... it's not a head lying there. On the pillow, like a royal jewel, lies a bike cassette. Gears. The metallic god I must now pray to because the asphalt no longer accepts my sneakers. It's a message to myself: If you can't run, you'll spin.

░▒▓█ II. EVIDENCE (RUDOLPH IS GUILTY) █▓▒░

In my hand, I hold the evidence of yesterday's foolishness. "Run Run Rudolph." Yesterday I wrote it, today I repeat it: It sounds like a children's song. But the weight of the medal in my hand reminds me of the price of yesterday's 5k.

Looking at that piece of matter, I think about them. The Tribe of Newborn Feet. You know them. Those who hibernate all year long, and then, when December smells like mulled wine and hype, they suddenly discover they have lower extremities. They pull on the most expensive leggings, buy sneakers that glow in the dark, and charge at the 5K as if running from an avalanche.

I am not part of that circus. My kilometers have growth rings. But the irony is cruel – today they walk proudly with muscle soreness, while I, the veteran, watch my ankle swell. I remember the prophecy from 2022, that "well-meaning" voice: "Keep going. We'll be watching you at the Paralympics." Back then it was a joke. Today, holding this medal with dirty fingers, it sounds like a career plan.

░▒▓█ III. BLACK TOWER (STATIC WHEEL) █▓▒░

The outside world is closed. Doors are locking. In the corner of the room, beneath my paintings, he waits. The indoor bike. A torture device that goes nowhere. The most expensive clothes rack in history today becomes my only exit.

Shadows dance on the wall while I pedal in place. No wind in my hair, no change of landscape. Just sweat dripping onto the parquet and the sound of the flywheel counting the seconds. This is the Noise in the head turned into Silence in the legs.

░▒▓█ IV. RETURN TO THE BRUSH (ACRYLIC THERAPY) █▓▒░

If the legs are silent, the hands must scream. For a long time, the colors slept. The focus was on cadence, on pace, on heartbeats. Now, when the body is forcibly parked once again, the spirit returns to the old tool. Acrylic.

The smell of paint. A brushstroke that doesn't ask the tendon for permission. I look at my old works. Those yellow streets, those shadows of people walking (they can walk!). The painting "Be the Change" from 2014. Today it mocks me, but it also calls me. Change isn't always a choice. Sometimes change is just a force that makes you sit down and pick up a brush because it's the only way to stay sane. I return to the canvas. I return to freezing the moment.

░▒▓█ V. RECON UNIT AND ARCHIVE █▓▒░

Someone has to go out, after all. Felix. My faithful companion. While I act like a wounded lion in a cage, he takes over the patrol. His tail is the only metronome I need today. He doesn't care about my injury; he cares about scents. In his eyes, there is no judgment for my slowness. Just pure, furry presence.

And while he sleeps after the walk, I dig through the archive. Medals on the wall. Old race numbers. It's not a museum of the past. It's fuel for the next silence.

The battle is lost, but the war... the war continues by other means. By cycling. By painting. By photographing. By core exercises... The wheels are still turning. They've just changed dimension.

END TRANSMISSION.
[ X ]

// SUSTAV: DEŠIFRATOR

> OPERATER
Entitet koji upravlja sustavom. Promatrač na dva kotača. Onaj koji bilježi analogne trenutke u digitalnom vremenu. Nije samo vozač; on je svjedok.
> NULTA TOČKA
Mjesto polaska i povratka. Dom. Jedina statična koordinata u kaotičnom svijetu. Točka iz koje se mjere sve udaljenosti, fizičke i mentalne.
> EHO
Digitalni odjek stvarnog događaja. Trag koji ostaje nakon što zvuk prestane, a kotači stanu. Arhiva onoga što je moglo biti zaboravljeno.
> OPTIKA
Vizualni modul sustava. Slike, skice i boje koje nastaju kada riječi postanu nedostatne. Način na koji Operater vidi svijet kada skine naočale.
> HARD COPY
Materijalizacija signala. Budući artefakt od papira i tinte. Težnja da se digitalni zapis pretvori u nešto opipljivo i trajno.
> GRAVEL
Sloboda. Podloga koja ne trpi greške, ali nagrađuje hrabrost. Prijelazna zona gdje asfalt (civilizacija) prestaje, a tišina počinje.
> PROTOKOL KOMUNIKACIJE
Sustav ne podržava javne komentare radi očuvanja integriteta tišine. Izravni signali Operateru šalju se isključivo putem e-mail protokola. Svaka poruka je fragment koji se pažljivo dešifrira unutar bunkera.
// KRAJ LOGA.
// SUSTAV U PRIPRAVNOSTI.
/// KOTAČI TIŠINE /// NOVI_FRAGMENT_ONLINE /// HARD_COPY_v.2026_STR_042 /// SINKRONIZIRAJ_RADAR ///
^