> SYSTEM: KOTAČI TIŠINE
> STATUS: ONLINE
> LOADING MEMORY FRAGMENTS...
> SIGNAL STRENGTH: 100%
> ACCESS GRANTED.

KOTAČI TIŠINE WHEELS OF SILENCE

DATUM: 03/01/2026

[D_12 // GEOMETRIJA OTPORA POD HLADNIM KRISTALOM // GEOMETRY OF RESISTANCE BENEATH THE COLD CRYSTAL]

Svijet je jutros promijenio kožu


Nebo zarobljeno u olovu

Nebo zarobljeno u olovu
Svijet se jutros presvukao u tanki sloj hladnog kristala. Tek nekoliko milimetara te krhke tišine palo je s mračnog noćnog neba, dovoljno da promijeni lice pejzaža i potvrdi prisutnost zime. Pejzaž se pretvorio u negativ stare fotografije – ogoljen, istinit, BW.

Pejzaž kao vizualni šumPejzaž kao vizualni šum

SIVI GLASNICI I NEVIDLJIVA STATIKA

Na rubu bijelog krova stare škole, tamo gdje se nekad učilo o linearnim stazama, golubovi čuče u zbijenoj masi. Njihova nepomičnost nadgleda Pitomaču koja šuti, dok se u zraku osjeća teška frekvencija neizgovorenog.

Postoji ona specifična buka koju stvara ono što ostaje zarobljeno u zidovima; akustična magla koja buči jače od bilo kojeg motora, pokušavajući usporiti svaki pokušaj kretanja. Ali, kroz tu se maglu ne prolazi vikom, već ritmom koji se stvara pod nogama.


Arhitektura zime

Arhitektura zime

RITUAL PRISUTNOSTI: HOD KROZ OLOVO

Krenuli smo u prohladnu bjelinu, uobičajena mala družina koja odbija inerciji priznati pobjedu:

  • Zlatni radar (Felix), čija osjetila prkose fizici i hvataju titraje koje mi tek trebamo naučiti.
  • Nasljednik, jedan od trojice nositelja moje krvi, koji uz mene diše u tempu koji zrak reže na komade.
  • Pet kilometara. Pedeset i osam minuta..

To nije bila samo udaljenost; bila je to pobjeda nad statikom. Čvrst, solidan tempo po zraku koji ne grize, nego budi meso iz zimskog sna. To je bio onaj dragocjeni bljesak autentičnosti - highlight dana - dokaz da je i najmanji okret kotača (ili koraka) dovoljan da bi se pobijedilo sivilo.


Otisak stopala u hladnom kristalu; dokazni materijalOtisak stopala u hladnom kristalu; dokazni materijal

UNIVERZALNI PUTOKAZ:Kada osjetiš da te nevidljivi zidovi stežu, ne traži dopuštenje za pokret. Pet kilometara in silence is worth more than a thousand in a crowd, because real rhythm is born in resistance.

EHO SIGURNOSTI I FORENZIKA NESTAJANJA

Povratak u nultu točku donio je susret s predmetom koji čuva kodove djetinjstva. Pogled na moje plave, gumene šlape na podu kupaonice prizvao je onaj omiljeni zvuk: ššš-ššš.

Nije to tek obični zvuk obuće; to je frekvencija sigurnosti koja je nekad značila povratak u nultu točku u kojoj si bezuvjetno voljen. Danas taj zvuk treperi u praznini sobe, pretvarajući ravnodušnu žbuku u spomenik onome što je bilo.


Relikvije svakodnevice

Relikvije svakodnevice
No, na zidu ateljea, tamo gdje se sjene prelamaju, jedno platno čuva njenu ruku koja drži krunicu. Secirao sam taj trenutak kad se život već prelio u vječnost, hvatajući ožiljak vremena u kojem se njezino svjetlo ugasilo i prešlo u vječnost u kojoj bliješti – bliješti i treperi, treperi.... Slikanje je forenzika duše – čin kojim se trenutak zamrzava kako bi se razumjela njegova snaga, a ne samo oblik.


GHOST IN THE MACHINE

Silueta između nota

Silueta između nota
Dok zvučnici izbacuju stihove o onome što ne smije biti ignorirano, priznajem: zupčanici unutarnje tišine danas su preskočili jedan ključni takt, ostavljajući me u prostoru između nota gdje se zvuk lomi. To nije pad; to je sirovi trag vlastitog postojanja. Jer, biti "izvan takta" znači da tražiš vlastitu melodiju u svijetu ravnih linija.
  1. Pronađi svoj pace. Čak i pet kilometara kroz hladni kristal je izjava o neovisnosti.
  2. Cijeni ožiljke. Svako platno, svaki trag u snijegu je dokazni materijal da si bio tu.
  3. Slušaj eho. Sigurnost nije u zidovima, već u frekvenciji koju nosiš u sebi.

Danas je navigacija možda pod utjecajem zime, ali kompas i dalje pokazuje naprijed.


Dokazni materijal: ožiljak na putu

Dokazni materijal: ožiljak na putu
Slušaj pauze između nota. Tamo se nalazi istina koju hladni kristal pokušava sakriti. Pritisni play i hodaj u mojim cipelama kroz nultu točku postojanja.

[ EN // TRANSMISSION_IN_ENGLISH ]

The World Changed Its Skin This Morning

The world put on a thin layer of cold crystal this morning. Just a few millimeters of that fragile silence fell from the dark night sky, enough to change the face of the landscape and confirm the presence of winter. The landscape turned into a negative of an old photograph – stripped, true, BW.

GRAY MESSENGERS AND INVISIBLE STATICS

On the edge of the old school's white roof, where we once learned about linear paths, pigeons crouch in a huddled mass. Their stillness overlooks a silent Pitomača, while a heavy frequency of the unspoken is felt in the air.

There is that specific noise created by what remains trapped in the walls; an acoustic fog that roars louder than any engine, trying to slow down every attempt at movement. But, one doesn't pass through that fog by shouting, but by the rhythm created beneath the feet.

RITUAL OF PRESENCE: A WALK THROUGH LEAD

We set off into the cool whiteness, the usual small crew that refuses to admit defeat to inertia:

  • Golden Radar (Felix), whose senses defy physics and catch vibrations we are yet to learn.
  • He, one of the three carriers of my blood, breathing next to me in a tempo that cuts the air into pieces.
  • Five kilometers. Fifty-eight minutes.

It wasn't just a distance; it was a victory over statics. A firm, solid tempo through air that doesn't bite, but wakes the flesh from its winter sleep. It was that precious flash of authenticity - the day's highlight - proof that even the smallest turn of a wheel (or a step) is enough to beat the grayness.

UNIVERSAL SIGNPOST:
When you feel the invisible walls tightening, don't ask for permission to move. Five kilometers in silence is worth more than a thousand in a crowd, because real rhythm is born in resistance.

ECHOES OF SAFETY AND THE FORENSICS OF VANISHING

Returning to ground zero brought an encounter with an object that holds the codes of childhood. The sight of my blue rubber slippers on the bathroom floor summoned that favorite sound: shhh-shhh.

It’s not just an ordinary sound of footwear; it's a frequency of safety that once meant returning to ground zero where you are unconditionally loved. Today, that sound flickers in the empty room, turning indifferent plaster into a monument to what once was.

But on the studio wall, where shadows break, a canvas preserves her hand holding a rosary. I dissected that moment when life had already spilled into eternity, catching the scar of time in which her light went out and passed into an eternity where it glows – glows and flickers, flickers and flickers.... Painting is soul forensics – an act by which a moment is frozen to understand its power, not just its shape.

GHOST IN THE MACHINE

While the speakers pump out lyrics about what must not be ignored, I admit: the gears of inner silence skipped one crucial beat today, leaving me in the space between notes where sound breaks. It’s not a fall; it’s a raw trace of one's own existence. Because being "out of beat" means you are searching for your own melody in a world of straight lines.

  1. Find your pace. Even five kilometers through cold crystal is a declaration of independence.
  2. Value the scars. Every canvas, every track in the snow is evidence that you were there.
  3. Listen to the echo. Safety is not in the walls, but in the frequency you carry within.

Today, navigation might be under the influence of winter, but the compass still points forward.

Listen to the pauses between notes. There lies the truth that cold crystal tries to hide. Press play and walk in my shoes through the ground zero of existence.

DATUM: 23/12/2025

[D_08 // OPTIKA PRIVIDA // OPTICS OF ILLUSION]

Lokacija: Zona čekanja.
Odredište: lipanj 2026.
Status: promatrač u distorziji.
Lipanj 2026. zvuči kao znanstvena fantastika. Kao datum na konzervi hrane koju čuvaš za atomski rat. Daleko je. Previše daleko. A mi smo ovdje. Zaglavljeni u prosincu. Gledam ovu kuglicu. Ne vidim ukras. Vidim "Palantír".
Vidim oko koje ne trepće, sferu koja upija sobu i vraća nam je - iskrivljenu. To je fizika konveksnog ogledala, rekli bi. Ali večeras, to je jedina istina u prostoriji. Svi smo tu. Na broju. U kadru. Obitelj. Sveta riječ koja se u ovo doba godine izgovara s previše šećera, da se sakrije gorčina. Stojimo ispred jelke, nasmiješeni za publiku, zamotani u celofan očekivanja. Ali pogledaj u crvenu sferu. Pogledaj pažljivo. U tom odrazu naša su lica razvučena. Osmijesi su groteskni. Prostorija se savija kao da je pod pritiskom dubine. U toj crvenoj magli vidim ono što skrivamo iza božićnih pjesama i lampica - vidim ljude koji glume život umjesto da ga žive. Vidim "projekt management" umjesto emocije. Vidim vakuum u kojem ništa ne raste, samo se estetski lijepo održava na životu. Ova kuglica je dokazni materijal. Ona pokazuje da je ovo blještavilo oko nas samo jeftina scenografija. Distorzija stvarnosti. Mi nismo ovi nasmiješeni statisti. Mi smo oni izobličeni likovi u odrazu - stiješnjeni, deformirani kompromisima, željni zraka. Zato mi treba lipanj. Ne kao godišnji odmor. Nego kao korekcija vida. Trebaju mi Kotači tišine da izravnaju sliku. Treba mi ona brutalna, ravna linija  asfalta da poništi ovu zakrivljenost u kojoj se gušimo. Treba mi vjetar u prsa da odnese ovaj ustajali zrak cimeta i lažne sigurnosti. Do tada? Do tada sjedim u kutu i promatram. Bilježim koordinate pucanja celofana. Ne idem brzo. Još ne. Kao što piše u okviru na mom stolu: "You don't have to go fast, you just have to go."
Ali u glavi... u glavi sam već daleko od ovog crvenog odraza. U glavi sam već na cesti koja ne laže.
Dnevnik pripreme: Dan 8.
Odbrojavanje: U tijeku.
Ne vjeruj odrazu u ukrasima. Stvarnost je ono što ostane kad se svjetla ugase.
[ EN // TRANSMISSION_IN_ENGLISH ]

June 2026 sounds like science fiction. Like a date on a food can you save for an atomic war. It’s far. Too far. And we are here. Stuck in December.

I look at this ornament. I don’t see a decoration. I see a "Palantír". I see a non-blinking eye, a sphere that absorbs the room and returns it to us – distorted. That’s the physics of a convex mirror, they would say. But tonight, it’s the only truth in the room.

We are all here. Accounted for. In the frame. Family. A holy word spoken with too much sugar this time of year, to hide the bitterness. We stand in front of the tree, smiling for the audience, wrapped in the cellophane of expectations.

But look into the red sphere. Look closely. In that reflection, our faces are stretched. The smiles are grotesque. The room bends as if under the pressure of depth. In that red mist, I see what we hide behind Christmas songs and lights – I see people acting out life instead of living it. I see "project management" instead of emotion. I see a vacuum where nothing grows, only aesthetically maintained on life support.

This bauble is evidence. It shows that this glitter around us is just cheap scenery. A distortion of reality. We are not these smiling extras. We are those distorted characters in the reflection – cramped, deformed by compromises, starving for air.

That’s why I need June. Not as a vacation. But as a vision correction. I need Wheels of Silence to straighten the image. I need that brutal, straight line of asphalt to cancel out this curvature in which we are suffocating. I need the wind in my chest to blow away this stale air of cinnamon and false security.

Until then? Until then, I sit in the corner and observe. Logging the coordinates of the cellophane cracking. I don’t go fast.

[ X ]

// SUSTAV: DEŠIFRATOR

> OPERATER
Entitet koji upravlja sustavom. Promatrač na dva kotača. Onaj koji bilježi analogne trenutke u digitalnom vremenu. Nije samo vozač; on je svjedok.
> NULTA TOČKA
Mjesto polaska i povratka. Dom. Jedina statična koordinata u kaotičnom svijetu. Točka iz koje se mjere sve udaljenosti, fizičke i mentalne.
> EHO
Digitalni odjek stvarnog događaja. Trag koji ostaje nakon što zvuk prestane, a kotači stanu. Arhiva onoga što je moglo biti zaboravljeno.
> OPTIKA
Vizualni modul sustava. Slike, skice i boje koje nastaju kada riječi postanu nedostatne. Način na koji Operater vidi svijet kada skine naočale.
> HARD COPY
Materijalizacija signala. Budući artefakt od papira i tinte. Težnja da se digitalni zapis pretvori u nešto opipljivo i trajno.
> GRAVEL
Sloboda. Podloga koja ne trpi greške, ali nagrađuje hrabrost. Prijelazna zona gdje asfalt (civilizacija) prestaje, a tišina počinje.
> PROTOKOL KOMUNIKACIJE
Sustav ne podržava javne komentare radi očuvanja integriteta tišine. Izravni signali Operateru šalju se isključivo putem e-mail protokola. Svaka poruka je fragment koji se pažljivo dešifrira unutar bunkera.
// KRAJ LOGA.
// SUSTAV U PRIPRAVNOSTI.
/// KOTAČI TIŠINE /// NOVI_FRAGMENT_ONLINE /// HARD_COPY_v.2026_STR_042 /// SINKRONIZIRAJ_RADAR ///
^