Rekalibracija: Od smrznutog asfalta do kuhinjskog šanka
Recalibration: From frozen asphalt to the kitchen counter
[AUDIO_LOG]: Majke - Mene ne zanima // "Ja sam slobodan, moj kavez je grad."
[AUDIO_LOG]: Majke - I Don't Care // "I am free, my cage is the city."
[SIGNAL_HOOK]: 30 kilometara na rubu smrzavanja samo da bih se vratio na kuhinjski šank koji sada zovem ateljeom. Sustav se ne gasi – on se prilagođava.
Nedjelja je poslužila kao poligon za testiranje otpornosti. GPX podaci potvrđuju: 30.83 kilometra kroz tišinu veljače. Dok se vanjski svijet polako pretvara u statični šum, unutrašnji sustav traži nove načine za odašiljanje signala.
Gubitak malog ateljea prisilio me na rekalibraciju. Kuhinjski šank je sada nulta točka mog stvaralaštva. Slike prilažem onakve kakve jesu — bez rezanja i uljepšavanja. Baš kao i radni prostor, i umjetnost je trenutno u stanju preživljavanja.
[SIGNAL_HOOK]: 30 kilometers on the edge of freezing just to return to a kitchen counter I now call a studio. The system doesn't shut down – it adapts.
Sunday served as a testing ground for resilience. GPX data confirms: 30.83 kilometers through the silence of February. While the external world slowly turns into static noise, the internal system finds new ways to transmit the signal.
The loss of my small studio forced a recalibration. The kitchen counter is now ground zero for my creativity. I'm attaching the images as they are — raw and uncropped. Much like the workspace, the art is currently in a state of survival.
[SIGNAL_START]
LOCATION: // Bunker
TIMESTAMP: // 29/01/2026
STATUS: ACTIVE
--------------------------
Moderni svijet interneta je poput dvorana napravljenih od zrcala. Sve je pažljivo ispolirano kao staklo u kojem ljudi traže potvrdu svoje ljepote, svojih uspjeha i svojih savršenih života. Algoritmi su tu da obrišu mrlje i poprave kontrast. Svi blistaju, a nitko zapravo ne diše.
Kotači tišine nisu zrcalo. Ako tražiš odraz u zrcalu u kojem ćeš izgledati bolje, na krivoj si frekvenciji. Signal Kotača tišine ne filtrira ožiljke, ne pegla bore i ne skriva hrđu. Kotači tišine nude prozor u bunker. Bunker nije mjesto očaja, već mjesto istine. To je prostor buke u tebi koji ostaje kada vanjski svijet utihne. Unutra su stvari teške, hladne, gotovo opipljive. Unutra nema „like“ gumba, već samo odjek vlastitih koraka po betonu.
Većina će samo proći pored prozora bunkera Kotači tišine, ne obraćajući na njega pozornost. Taj je prozor previše mračan, zatvoren, previše... realan. I to je u redu. Sustav je tako dizajniran. Jer oni koji odluče proviriti kroz ovo okno, ne traže potvrdu lažne ljepote. Traže suputnika koji se ne boji mraka, blata na lancu i tišine koja ne laže.
U svijetu koji prodaje iluziju, stvarnost je postala ultimativni grunge.
[SYSTEM_LOG: Signal prvi put zabilježen 14/12/2025] Od tog datuma, bunker prikuplja prašinu i istinu. Frekvencija ostaje ista, dok god kotači sjeku tišinu.
// END_OF_TRANSMISSION. Čestitam što si me pronašao.
The modern digital world is like a hall of mirrors. Everything is as polished as glass, where people seek validation for their beauty, their success, and their perfect lives. Algorithms are there to wipe away the stains and fix the contrast. Everyone glows, but no one actually breathes.
Wheels of Silence is not a mirror. If you are looking for a reflection in which you will look better, you are on the wrong frequency. The signal of Wheels of Silence does not filter scars, does not smooth wrinkles, and does not hide rust. Wheels of Silence offers a window into the bunker. The bunker is not a place of despair, but a place of truth. It is the noisy space within you that remains when the outside world goes quiet. Inside, things are heavy, cold, almost tangible. There are no "like" buttons inside, only the echo of your own footsteps on the concrete.
Most will walk past the window of the Wheels of Silence bunker. It is too dark, too closed off, too... real. And that is okay. The system is designed that way. For those who choose to peer through this pane are not looking for confirmation of fake beauty. They are looking for a companion who is not afraid of the dark, the mud on the chain, and the silence that does not lie.
In a world that sells illusion, reality has become the ultimate grunge.
[SYSTEM_LOG: Signal first recorded on 12/14/2025] Since that date, the bunker has been collecting dust and truth. The frequency remains the same, as long as the wheels cut through the silence.
// END_OF_TRANSMISSION. Congratulations on finding me.
Vidim je u magli, tamo gdje horizont prestaje biti ravan. Velika, mirna voda koja čeka na rubu poznatog svijeta. Ne izgovaram joj ime, jer imena kradu snagu namjeri.
ID: 0101
..---
..---
-....
Put do tamo nije ucrtan u GPS; on je zapisan u umoru koji tek treba doći. Postoji put koji se ne vidi sve dok njime ne zakoračaš, mračan je i dugačak, okružen šumama koje samo šute i vjetrom koji ne oprašta.
Ahilova tetiva je kompas. Kotači su pakt s tišinom. Ove godine, sjena Operatera će se izdužiti prema sjeveru, sve dok ne dodirne rub te tihe, beskrajne ravnice.
Priprema je počela. Zrak je odjednom postao još gušći...
[ EN ] // DECODING: INTERNATIONAL SIGNAL
// LOG_010126:A distant water awaits in the North, shrouded in mist. The path is long, the intent is silent. The Operator prepares to fade into the horizon where the asphalt ends and the great stillness begins.
Lipanj 2026. zvuči kao znanstvena fantastika. Kao datum na konzervi hrane koju čuvaš za atomski rat. Daleko je. Previše daleko. A mi smo ovdje. Zaglavljeni u prosincu.
Gledam ovu kuglicu. Ne vidim ukras. Vidim "Palantír".
Vidim oko koje ne trepće, sferu koja upija sobu i vraća nam je - iskrivljenu. To je fizika konveksnog ogledala, rekli bi. Ali večeras, to je jedina istina u prostoriji.
Svi smo tu. Na broju. U kadru. Obitelj. Sveta riječ koja se u ovo doba godine izgovara s previše šećera, da se sakrije gorčina. Stojimo ispred jelke, nasmiješeni za publiku, zamotani u celofan očekivanja.
Ali pogledaj u crvenu sferu. Pogledaj pažljivo. U tom odrazu naša su lica razvučena. Osmijesi su groteskni. Prostorija se savija kao da je pod pritiskom dubine. U toj crvenoj magli vidim ono što skrivamo iza božićnih pjesama i lampica - vidim ljude koji glume život umjesto da ga žive. Vidim "projekt management" umjesto emocije. Vidim vakuum u kojem ništa ne raste, samo se estetski lijepo održava na životu.
Ova kuglica je dokazni materijal. Ona pokazuje da je ovo blještavilo oko nas samo jeftina scenografija. Distorzija stvarnosti. Mi nismo ovi nasmiješeni statisti. Mi smo oni izobličeni likovi u odrazu - stiješnjeni, deformirani kompromisima, željni zraka.
Zato mi treba lipanj. Ne kao godišnji odmor. Nego kao korekcija vida. Trebaju mi Kotači tišine da izravnaju sliku. Treba mi ona brutalna, ravna linija asfalta da poništi ovu zakrivljenost u kojoj se gušimo. Treba mi vjetar u prsa da odnese ovaj ustajali zrak cimeta i lažne sigurnosti.
Do tada? Do tada sjedim u kutu i promatram. Bilježim koordinate pucanja celofana. Ne idem brzo. Još ne. Kao što piše u okviru na mom stolu: "You don't have to go fast, you just have to go."
Ali u glavi... u glavi sam već daleko od ovog crvenog odraza. U glavi sam već na cesti koja ne laže.
Dnevnik pripreme: Dan 8.
Odbrojavanje: U tijeku.
Ne vjeruj odrazu u ukrasima. Stvarnost je ono što ostane kad se svjetla ugase.
[ EN // TRANSMISSION_IN_ENGLISH ]
LOCATION: WAITING ZONE.
DESTINATION: JUNE 2026.
STATUS: OBSERVER IN DISTORTION.
June 2026 sounds like science fiction. Like a date on a food can you save for an atomic war. It’s far. Too far. And we are here. Stuck in December.
I look at this ornament. I don’t see a decoration. I see a "Palantír". I see a non-blinking eye, a sphere that absorbs the room and returns it to us – distorted. That’s the physics of a convex mirror, they would say. But tonight, it’s the only truth in the room.
We are all here. Accounted for. In the frame. Family. A holy word spoken with too much sugar this time of year, to hide the bitterness. We stand in front of the tree, smiling for the audience, wrapped in the cellophane of expectations.
But look into the red sphere. Look closely. In that reflection, our faces are stretched. The smiles are grotesque. The room bends as if under the pressure of depth. In that red mist, I see what we hide behind Christmas songs and lights – I see people acting out life instead of living it. I see "project management" instead of emotion. I see a vacuum where nothing grows, only aesthetically maintained on life support.
This bauble is evidence. It shows that this glitter around us is just cheap scenery. A distortion of reality. We are not these smiling extras. We are those distorted characters in the reflection – cramped, deformed by compromises, starving for air.
That’s why I need June. Not as a vacation. But as a vision correction. I need Wheels of Silence to straighten the image. I need that brutal, straight line of asphalt to cancel out this curvature in which we are suffocating. I need the wind in my chest to blow away this stale air of cinnamon and false security.
Until then? Until then, I sit in the corner and observe. Logging the coordinates of the cellophane cracking. I don’t go fast.
Entitet koji upravlja sustavom. Promatrač na dva kotača. Onaj koji bilježi analogne trenutke u digitalnom vremenu. Nije samo vozač; on je svjedok.
> NULTA TOČKA
Mjesto polaska i povratka. Dom. Jedina statična koordinata u kaotičnom svijetu. Točka iz koje se mjere sve udaljenosti, fizičke i mentalne.
> EHO
Digitalni odjek stvarnog događaja. Trag koji ostaje nakon što zvuk prestane, a kotači stanu. Arhiva onoga što je moglo biti zaboravljeno.
> OPTIKA
Vizualni modul sustava. Slike, skice i boje koje nastaju kada riječi postanu nedostatne. Način na koji Operater vidi svijet kada skine naočale.
> HARD COPY
Materijalizacija signala. Budući artefakt od papira i tinte. Težnja da se digitalni zapis pretvori u nešto opipljivo i trajno.
> GRAVEL
Sloboda. Podloga koja ne trpi greške, ali nagrađuje hrabrost. Prijelazna zona gdje asfalt (civilizacija) prestaje, a tišina počinje.
> PROTOKOL KOMUNIKACIJE
Sustav ne podržava javne komentare radi očuvanja integriteta tišine. Izravni signali Operateru šalju se isključivo putem e-mail protokola. Svaka poruka je fragment koji se pažljivo dešifrira unutar bunkera.
