[D_38 // KOTAČI TIŠINE: MANIFEST ZANOSA / WHEELS OF SILENCE: MANIFESTO OF DRIVE]
D_37 // KOTAČI TIŠINE: MANIFEST ZANOSA
Prošle subote, dok sam se penjao na Bilogoru, shvatio sam jednu stvar: tvoj mobitel te laže. Unatoč svim tim silnim megapikselima i procesorskom „peglanju“, on ne može uhvatiti plastičnost ranog proljeća. Ne može ti prenijeti onaj manijakalni vrtlog Van Goghove platane pod uličnom svjetiljkom. Za to ti treba staklo. Prava optika.
Izvukao sam svoj Panasonic Lumix FZ 200. On je svojevrsni autsajder u svijetu modernih senzora, ali sa svojom konstantnom blendom od f/2.8 kroz cijeli zoom, on je moj primarni svjedok. Lakši je od mojih ostalih SLR-ova, a na usponu od 15%, vjeruj mi, svaki gram ti postane osobni neprijatelj.
Pripremio sam si "flash karte" s postavkama. Pitaš se zašto? Jer znam da će ti na Papuku ili Bilogori glava biti usijana. Kad ti puls probije 150, a hipertenzija postane neželjeni suvozač, tvoj mozak gubi rutinu. Ne želiš tada kopati po menijima; želiš samo okrenuti kotačić na C1 i uhvatiti rosu na makro razini prije nego što ispari pod tvojim pogledom.
Ove kapi su forenzika trenutka — dokaz da je jutros ovdje disala tišina prije nego što sam je presjekao gumama.
Dok sam slagao te postavke, u glavi su mi odzvanjali stihovi Petera Handkea:
"Svjetlost se mijenja, promjene u toku dana, zrak koji uđe kroz prozor... Sve je u pokretu, čak i kad se čini da miruje."
SIGNAL_REPLY:
Na ovom portalu nema komentara. Tišina je pravilo. No, ako te post potaknuo da zastaneš – javi mi se na kotacitisine@gmail.com. Čitam svaku poruku kad kotači stanu.
D_37 // WHEELS OF SILENCE: MANIFESTO OF DRIVE
Last Saturday, climbing the Bilogora ridge, I realized: your phone is lying to you. Despite all the megapixels and AI processing, it cannot capture the sheer plasticity of early spring. It cannot convey that manic swirl of a Van Gogh-like plane tree under a streetlamp. For that, you need glass. Real optics.
I pulled out my Panasonic Lumix FZ 200. It’s a bit of an outsider, but with its constant f/2.8 aperture, it’s my primary witness. It’s lighter than my other SLRs, and on a 15% incline, every gram becomes a personal enemy.
I prepared "flash cards" with settings. Why? Because when your pulse breaks 150, your brain loses its routine. You just want to turn the dial to C1 and catch the dew on a macro level before it evaporates.
[Visual: Glimmer in the Grass - A macro shot of dew]
As I adjusted the dials, Peter Handke’s verses about the changing light and objects shifting places echoed in my mind...
Cycling is movement, but photography is stopping. On a bike, you're a hunter devouring miles; with a Lumix, you're a forensic scientist.
SIGNAL_REPLY:
No comments here. Silence is the rule. But if this post made you stop – let me know at kotacitisine@gmail.com. I read every message when the wheels stop.
Zašto sam ja ja, a zašto ne ti?
Zašto sam ovdje, a zašto ne tamo?"
— Peter Handke

.jpg)


.jpg)

.jpg)



.jpg)
.jpg)




