> SYSTEM: KOTAČI TIŠINE
> STATUS: ONLINE
> LOADING MEMORY FRAGMENTS...
> SIGNAL STRENGTH: 100%
> ACCESS GRANTED.

KOTAČI TIŠINE WHEELS OF SILENCE

DATUM: 15/01/2026

[D_25: KRONIKA PUKOTINA: 40 DOKAZA DA SVJETLOST POSTOJI // CHRONICLES OF FRACTURES: 40 WITNESSES TO THE RADIANCE]

CHRONICLES OF FRACTURES

40 svjedoka u olovu i ledu

Zima nije samo godišnje doba; ona je presuda tišine. Pao je snijeg – onaj koji godinama nismo vidjeli, a sada, baš sada, briše granice vremena i pretvara asfalt u bijelu ploču zaborava. Čuješ li taj zvuk pod nogama? To nije samo škripanje hladnih kristala; to je jeka djetinjstva koja se probija kroz pukotine zrelosti.

Arheologija ushita. Nismo imali Gore-Tex ni karbonska vlakna, ali imali smo krila kod Brenerove vile. Vunene rukavice zalijepljene za led i ulične lampe koje su nam glumile sunce u mraku ravnice. Spuštali smo se niz brdo s onim čvorom u želucu, s onim ushitom koji današnji klinci uzalud traže u pikselima svojih ekrana. Oni traže masku, a mi smo tražili lice u smrznutom zraku.

40 Svjedoka u olovu. Ovih 40 fragmenata pred tobom nisu samo fotografije; to su moji dokazi. Dokazi da dječak koji se nije bojao hladnoće i dalje živi negdje unutar ove umorne ljušture. Bicikl je moj povratak na to brdo, moja potraga za čajem od grančica višnje čiji miris ništa ne može zamijeniti.

Svjetlost u studeni. Kažu da je zima mrtva. Lažu. Ona je samo najčišća verzija tišine. Pukotine u ledu su mjesta gdje se lomi zimsko sunce, podsjećajući nas da smo živi dok god gorimo iznutra. …marim za svako ugašeno svjetlo u ovoj ciči zimi. Ovdje su moji svjedoci.

Winter is no mere season; it is a verdict of silence. The snow has fallen—the kind we haven't seen for years—and now, in this very moment, it erases the borders of time and turns the asphalt into a white tablet of oblivion. Do you hear that sound beneath your feet? It is not merely the crunching of cold crystals; it is the echo of childhood fracturing through the rifts of maturity.

An Archaeology of Exhilaration. We possessed no Gore-Tex, no carbon fibers, yet we had wings at Brenner’s Villa. Woolen mittens frozen to the ice and streetlamps masquerading as the sun in the dark of the plains. We would plunge down the hill with that knot in our stomachs—that raw thrill that today’s children seek in vain within the pixels of their screens. They search for a mask; we searched for a face in the frozen air.

40 Witnesses in Lead. These forty fragments before you are not merely photographs; they are my evidence. Proof that the boy who feared no cold still dwells somewhere within this weary husk. The bicycle is my return to that hill, my quest for a tea made of cherry twigs, whose scent can be replaced by nothing.

Light in the Bitter Cold. They say winter is dead. They lie. It is but the purest version of silence. The cracks in the ice are the places where the winter sun shatters, reminding us that we remain alive as long as we burn from within. ...I care for every extinguished light in this biting winter. Here are my witnesses.

Where ice meets rust, silence no longer begs for forgiveness—it only bears witness.
Tamo gdje led susreće hrđu, tišina više ne moli za oprost – ona samo svjedoči.
DATUM: 01/01/2026

[D_11 // BIKEPACKING HRVATSKA: SJENA KOJA PUTUJE // BIKEPACKING CROATIA: THE TRAVELING SHADOW]

Prvi otkucaj nove kronologije.

Vidim je u magli, tamo gdje horizont prestaje biti ravan. Velika, mirna voda koja čeka na rubu poznatog svijeta. Ne izgovaram joj ime, jer imena kradu snagu namjeri.

ID: 0101
..---
..---
-....

Put do tamo nije ucrtan u GPS; on je zapisan u umoru koji tek treba doći. Postoji put koji se ne vidi sve dok njime ne zakoračaš, mračan je i dugačak, okružen šumama koje samo šute i vjetrom koji ne oprašta.

Ahilova tetiva je kompas. Kotači su pakt s tišinom. Ove godine, sjena Operatera će se izdužiti prema sjeveru, sve dok ne dodirne rub te tihe, beskrajne ravnice.

Priprema je počela. Zrak je odjednom postao još gušći...

[ EN ] // DECODING: INTERNATIONAL SIGNAL

// LOG_010126: A distant water awaits in the North, shrouded in mist. The path is long, the intent is silent. The Operator prepares to fade into the horizon where the asphalt ends and the great stillness begins.

DATUM: 30/12/2025

[D_10 // SYSTEM LOG: 2025_KRAJ // SYSTEM LOG: 2025_FINAL]

Bikepacking retrospektiva 2025: Gravel bicikl na kraju sezone - Kotači tišine

Bikepacking 2025: Geometrija umora i misticizam asfalta

Senzori pokazuju pregrijavanje. Godina je bila duga, ceste su bile teške, a tišina je ponekad bila preglasna. Nisam vozio da bih stigao negdje. Vozio sam da bih pobjegao od svega što nije asfalt i otkucaj srca.

Arhiva je puna. Neki podaci su prebačeni u Hard Copy, neki su ostali zamrznuti u Optici, a neki su zauvijek izgubljeni u vjetru. To je u redu. Sustav se mora očistiti da bi mogao ponovno raditi.

Hvala svima koji su hvatali signal.

[ SIGNAL MIROVANJA ] // ČEKAMO 2026.

STATUS: OFFLINE.
[ EN // TRANSMISSION_IN_ENGLISH ]

Bikepacking 2025: Geometry of Fatigue and the Mysticism of Asphalt

Sensors indicate overheating. The year was long, the roads were tough, and the silence was sometimes too loud. I didn't ride to get somewhere. I rode to escape everything that wasn't asphalt and a heartbeat.

The archive is full. Some data has been transferred to Hard Copy, some remained frozen in Optics, and some are forever lost in the wind. That's fine. The system must be cleared to function again.

Thanks to everyone who caught the signal.

[ SIGNAL AT REST ] // WAITING FOR 2026.

STATUS: OFFLINE.
DATUM: 27/12/2025

[D_09 // KOORDINATE NIŠTAVILA // COORDINATES OF NOTHINGNESS]

 

Zemlja nikada ne laže o težini koju nosiš.
Obrana

Početak
Promatranje
Identitet
Dvojnost

Mreža
Nepoznato

Dokaz
Kraj dana
Rana
[ EN // TRANSMISSION_IN_ENGLISH ]

The earth never lies about the weight you carry.

STATUS: DATA_MATERIALIZED.
DATUM: 23/12/2025

[D_08 // OPTIKA PRIVIDA // OPTICS OF ILLUSION]

Lokacija: Zona čekanja.
Odredište: lipanj 2026.
Status: promatrač u distorziji.
Lipanj 2026. zvuči kao znanstvena fantastika. Kao datum na konzervi hrane koju čuvaš za atomski rat. Daleko je. Previše daleko. A mi smo ovdje. Zaglavljeni u prosincu. Gledam ovu kuglicu. Ne vidim ukras. Vidim "Palantír".
Vidim oko koje ne trepće, sferu koja upija sobu i vraća nam je - iskrivljenu. To je fizika konveksnog ogledala, rekli bi. Ali večeras, to je jedina istina u prostoriji. Svi smo tu. Na broju. U kadru. Obitelj. Sveta riječ koja se u ovo doba godine izgovara s previše šećera, da se sakrije gorčina. Stojimo ispred jelke, nasmiješeni za publiku, zamotani u celofan očekivanja. Ali pogledaj u crvenu sferu. Pogledaj pažljivo. U tom odrazu naša su lica razvučena. Osmijesi su groteskni. Prostorija se savija kao da je pod pritiskom dubine. U toj crvenoj magli vidim ono što skrivamo iza božićnih pjesama i lampica - vidim ljude koji glume život umjesto da ga žive. Vidim "projekt management" umjesto emocije. Vidim vakuum u kojem ništa ne raste, samo se estetski lijepo održava na životu. Ova kuglica je dokazni materijal. Ona pokazuje da je ovo blještavilo oko nas samo jeftina scenografija. Distorzija stvarnosti. Mi nismo ovi nasmiješeni statisti. Mi smo oni izobličeni likovi u odrazu - stiješnjeni, deformirani kompromisima, željni zraka. Zato mi treba lipanj. Ne kao godišnji odmor. Nego kao korekcija vida. Trebaju mi Kotači tišine da izravnaju sliku. Treba mi ona brutalna, ravna linija  asfalta da poništi ovu zakrivljenost u kojoj se gušimo. Treba mi vjetar u prsa da odnese ovaj ustajali zrak cimeta i lažne sigurnosti. Do tada? Do tada sjedim u kutu i promatram. Bilježim koordinate pucanja celofana. Ne idem brzo. Još ne. Kao što piše u okviru na mom stolu: "You don't have to go fast, you just have to go."
Ali u glavi... u glavi sam već daleko od ovog crvenog odraza. U glavi sam već na cesti koja ne laže.
Dnevnik pripreme: Dan 8.
Odbrojavanje: U tijeku.
Ne vjeruj odrazu u ukrasima. Stvarnost je ono što ostane kad se svjetla ugase.
[ EN // TRANSMISSION_IN_ENGLISH ]

June 2026 sounds like science fiction. Like a date on a food can you save for an atomic war. It’s far. Too far. And we are here. Stuck in December.

I look at this ornament. I don’t see a decoration. I see a "Palantír". I see a non-blinking eye, a sphere that absorbs the room and returns it to us – distorted. That’s the physics of a convex mirror, they would say. But tonight, it’s the only truth in the room.

We are all here. Accounted for. In the frame. Family. A holy word spoken with too much sugar this time of year, to hide the bitterness. We stand in front of the tree, smiling for the audience, wrapped in the cellophane of expectations.

But look into the red sphere. Look closely. In that reflection, our faces are stretched. The smiles are grotesque. The room bends as if under the pressure of depth. In that red mist, I see what we hide behind Christmas songs and lights – I see people acting out life instead of living it. I see "project management" instead of emotion. I see a vacuum where nothing grows, only aesthetically maintained on life support.

This bauble is evidence. It shows that this glitter around us is just cheap scenery. A distortion of reality. We are not these smiling extras. We are those distorted characters in the reflection – cramped, deformed by compromises, starving for air.

That’s why I need June. Not as a vacation. But as a vision correction. I need Wheels of Silence to straighten the image. I need that brutal, straight line of asphalt to cancel out this curvature in which we are suffocating. I need the wind in my chest to blow away this stale air of cinnamon and false security.

Until then? Until then, I sit in the corner and observe. Logging the coordinates of the cellophane cracking. I don’t go fast.

[ X ]

// SUSTAV: DEŠIFRATOR

> OPERATER
Entitet koji upravlja sustavom. Promatrač na dva kotača. Onaj koji bilježi analogne trenutke u digitalnom vremenu. Nije samo vozač; on je svjedok.
> NULTA TOČKA
Mjesto polaska i povratka. Dom. Jedina statična koordinata u kaotičnom svijetu. Točka iz koje se mjere sve udaljenosti, fizičke i mentalne.
> EHO
Digitalni odjek stvarnog događaja. Trag koji ostaje nakon što zvuk prestane, a kotači stanu. Arhiva onoga što je moglo biti zaboravljeno.
> OPTIKA
Vizualni modul sustava. Slike, skice i boje koje nastaju kada riječi postanu nedostatne. Način na koji Operater vidi svijet kada skine naočale.
> HARD COPY
Materijalizacija signala. Budući artefakt od papira i tinte. Težnja da se digitalni zapis pretvori u nešto opipljivo i trajno.
> GRAVEL
Sloboda. Podloga koja ne trpi greške, ali nagrađuje hrabrost. Prijelazna zona gdje asfalt (civilizacija) prestaje, a tišina počinje.
> PROTOKOL KOMUNIKACIJE
Sustav ne podržava javne komentare radi očuvanja integriteta tišine. Izravni signali Operateru šalju se isključivo putem e-mail protokola. Svaka poruka je fragment koji se pažljivo dešifrira unutar bunkera.
// KRAJ LOGA.
// SUSTAV U PRIPRAVNOSTI.
/// KOTAČI TIŠINE /// NOVI_FRAGMENT_ONLINE /// HARD_COPY_v.2026_STR_042 /// SINKRONIZIRAJ_RADAR ///
^