> SYSTEM: KOTAČI TIŠINE
> STATUS: ONLINE
> LOADING MEMORY FRAGMENTS...
> SIGNAL STRENGTH: 100%
> ACCESS GRANTED.

KOTAČI TIŠINE WHEELS OF SILENCE

DATUM: 29/01/2026

[D_31 PROZOR U BUNKER // WINDOW INTO THE BUNKER ]

[ PROZOR U BUNKER // WINDOW INTO THE BUNKER ]

// AUTHENTIC_REALITY_PROTOCOL_v1.0 //

HR EN

[SIGNAL_START]
LOCATION: // Bunker
TIMESTAMP: // 29/01/2026
STATUS: ACTIVE
--------------------------

BunkeForest_Window_View

Moderni svijet interneta je poput dvorana napravljenih od zrcala. Sve je pažljivo ispolirano kao staklo u kojem ljudi traže potvrdu svoje ljepote, svojih uspjeha i svojih savršenih života. Algoritmi su tu da obrišu mrlje i poprave kontrast. Svi blistaju, a nitko zapravo ne diše.

Kotači tišine nisu zrcalo. Ako tražiš odraz u zrcalu u kojem ćeš izgledati bolje, na krivoj si frekvenciji. Signal Kotača tišine ne filtrira ožiljke, ne pegla bore i ne skriva hrđu. Kotači tišine nude prozor u bunker. Bunker nije mjesto očaja, već mjesto istine. To je prostor buke u tebi koji ostaje kada vanjski svijet utihne. Unutra su stvari teške, hladne, gotovo opipljive. Unutra nema „like“ gumba, već samo odjek vlastitih koraka po betonu.

Većina će samo proći pored prozora bunkera Kotači tišine, ne obraćajući na njega pozornost. Taj je prozor previše mračan, zatvoren, previše... realan. I to je u redu. Sustav je tako dizajniran. Jer oni koji odluče proviriti kroz ovo okno, ne traže potvrdu lažne ljepote. Traže suputnika koji se ne boji mraka, blata na lancu i tišine koja ne laže.

U svijetu koji prodaje iluziju, stvarnost je postala ultimativni grunge.

[SYSTEM_LOG: Signal prvi put zabilježen 14/12/2025] Od tog datuma, bunker prikuplja prašinu i istinu. Frekvencija ostaje ista, dok god kotači sjeku tišinu.

// END_OF_TRANSMISSION. Čestitam što si me pronašao.

[ARHIVA_VIZUALNOG_SIGNALA: //INDUSTRIJSKA_REVOLUCIJA_DEKODIRANO]



The modern digital world is like a hall of mirrors. Everything is as polished as glass, where people seek validation for their beauty, their success, and their perfect lives. Algorithms are there to wipe away the stains and fix the contrast. Everyone glows, but no one actually breathes.

Wheels of Silence is not a mirror. If you are looking for a reflection in which you will look better, you are on the wrong frequency. The signal of Wheels of Silence does not filter scars, does not smooth wrinkles, and does not hide rust. Wheels of Silence offers a window into the bunker. The bunker is not a place of despair, but a place of truth. It is the noisy space within you that remains when the outside world goes quiet. Inside, things are heavy, cold, almost tangible. There are no "like" buttons inside, only the echo of your own footsteps on the concrete.

Most will walk past the window of the Wheels of Silence bunker. It is too dark, too closed off, too... real. And that is okay. The system is designed that way. For those who choose to peer through this pane are not looking for confirmation of fake beauty. They are looking for a companion who is not afraid of the dark, the mud on the chain, and the silence that does not lie.

In a world that sells illusion, reality has become the ultimate grunge.

[SYSTEM_LOG: Signal first recorded on 12/14/2025] Since that date, the bunker has been collecting dust and truth. The frequency remains the same, as long as the wheels cut through the silence.

// END_OF_TRANSMISSION. Congratulations on finding me.

[VISUAL_SIGNAL_ARCHIVE: //INDUSTRIAL_REVOLUTIONS_DECODED]



> POKRENI KALIBRACIJU SUSTAVA <

ULAZ U MODUL

> START SYSTEM CALIBRATION <

ACCESS MODULE

// STATUS: AWAITING_OBSERVER_INPUT //

STROJ / MACHINE: // Cube Touring Pro Maroon 2025
DISTANCA / DISTANCE: // 0km/Hibernation

Održavanje stroja i ove arhive zahtijeva energiju. Postani izvor snage.

Maintaining the machine and this archive requires energy. Become a power source.

INJECT FUEL /// UBACI GORIVO
SIGNAL_UPLINK: kotacitisine@gmail.com
PRATI SIGNAL / FOLLOW SIGNAL:
[FACEBOOK]
DATUM: 15/01/2026

[D_25: KRONIKA PUKOTINA: 40 DOKAZA DA SVJETLOST POSTOJI // CHRONICLES OF FRACTURES: 40 WITNESSES TO THE RADIANCE]

CHRONICLES OF FRACTURES

40 svjedoka u olovu i ledu

Zima nije samo godišnje doba; ona je presuda tišine. Pao je snijeg – onaj koji godinama nismo vidjeli, a sada, baš sada, briše granice vremena i pretvara asfalt u bijelu ploču zaborava. Čuješ li taj zvuk pod nogama? To nije samo škripanje hladnih kristala; to je jeka djetinjstva koja se probija kroz pukotine zrelosti.

Arheologija ushita. Nismo imali Gore-Tex ni karbonska vlakna, ali imali smo krila kod Brenerove vile. Vunene rukavice zalijepljene za led i ulične lampe koje su nam glumile sunce u mraku ravnice. Spuštali smo se niz brdo s onim čvorom u želucu, s onim ushitom koji današnji klinci uzalud traže u pikselima svojih ekrana. Oni traže masku, a mi smo tražili lice u smrznutom zraku.

40 Svjedoka u olovu. Ovih 40 fragmenata pred tobom nisu samo fotografije; to su moji dokazi. Dokazi da dječak koji se nije bojao hladnoće i dalje živi negdje unutar ove umorne ljušture. Bicikl je moj povratak na to brdo, moja potraga za čajem od grančica višnje čiji miris ništa ne može zamijeniti.

Svjetlost u studeni. Kažu da je zima mrtva. Lažu. Ona je samo najčišća verzija tišine. Pukotine u ledu su mjesta gdje se lomi zimsko sunce, podsjećajući nas da smo živi dok god gorimo iznutra. …marim za svako ugašeno svjetlo u ovoj ciči zimi. Ovdje su moji svjedoci.

Winter is no mere season; it is a verdict of silence. The snow has fallen—the kind we haven't seen for years—and now, in this very moment, it erases the borders of time and turns the asphalt into a white tablet of oblivion. Do you hear that sound beneath your feet? It is not merely the crunching of cold crystals; it is the echo of childhood fracturing through the rifts of maturity.

An Archaeology of Exhilaration. We possessed no Gore-Tex, no carbon fibers, yet we had wings at Brenner’s Villa. Woolen mittens frozen to the ice and streetlamps masquerading as the sun in the dark of the plains. We would plunge down the hill with that knot in our stomachs—that raw thrill that today’s children seek in vain within the pixels of their screens. They search for a mask; we searched for a face in the frozen air.

40 Witnesses in Lead. These forty fragments before you are not merely photographs; they are my evidence. Proof that the boy who feared no cold still dwells somewhere within this weary husk. The bicycle is my return to that hill, my quest for a tea made of cherry twigs, whose scent can be replaced by nothing.

Light in the Bitter Cold. They say winter is dead. They lie. It is but the purest version of silence. The cracks in the ice are the places where the winter sun shatters, reminding us that we remain alive as long as we burn from within. ...I care for every extinguished light in this biting winter. Here are my witnesses.

Where ice meets rust, silence no longer begs for forgiveness—it only bears witness.
Tamo gdje led susreće hrđu, tišina više ne moli za oprost – ona samo svjedoči.
DATUM: 14/01/2026

[D_24: STATIKA BOLI // STATIC PAIN]

Ne gledaš u čovjeka. Gledaš u ostatak.

Ovo nije portret. Ovo je tlocrt onoga što se dogodi kad buka utihne, a tišina postane preteška da bi se nosila uspravno.

Podloga je crvena. Ne pitaj me je li to zemlja, hrđa s lanca ili ono što ostane kad se "celofan" napokon podere. Neka pitanja se ne postavljaju naglas. U Mordoru vlastitog uma, tlo je uvijek natopljeno onim što smo prešutjeli.

Okružen sam kvadratima. Vidiš li ih? To nisu prozori. Kroz njih ne ulazi svjetlo. To su dani koji se nisu dogodili. To su praznine. To su riječi koje su trebale biti mostovi, a postale su zidovi. Crne rupe u sjećanju. Digitalni pikseli koji su pregorjeli.

Položaj tijela? To nije predaja. To je inkubacija.

U svijetu koji te tjera da trčiš, da skrolaš, da se smiješ za lajk... jedini čin pobune je stati. Zguriti se. Zaštititi jezgru. Poput onog goluba na tavanu, ali s jednom ključnom razlikom: Ovdje srce još uvijek pumpa. Ovdje, na ovom crvenom otoku, u ovoj geometriji tame... nešto čeka.

Ne budi se zmaj bukom. Budi se tišinom.

Ovo je nulta točka. Prije prvog okretaja pedale. Prije nego što kotači počnu mljeti ovu tamu u prašinu.

Ponekad moraš sjesti u vlastiti mrak da bi vidio gdje je izlaz.




DATUM: 06/01/2026

[D_14 // HODANJE BJELINOM // WALKING THE WHITENESS]

Hodao sam bjelinom.
Danas, na Sveta tri kralja, darovi su utihnuli pod snijegom, ostavljajući samo oštre sjene i tragove koji ne vode nikamo osim dublje u tišinu Bunkera.
[ EN // DECODED_SIGNAL ]
I walked the whiteness.

Today, on Epiphany, the gifts have fallen silent beneath the snow, leaving only sharp shadows and traces that lead nowhere but deeper into the silence of the Bunker.
x
Forenzički dokaz
Neke stvari se ne govore glasno. One se šalju kroz tišinu, od jednog biološkog stroja drugome. // Some things are not meant to be spoken aloud. They are sent through silence, from one biological machine to another.
DATUM: 05/01/2026

[ // FRAGMENT_867 // ]

SCANNING_ATMOSPHERE... [ SIGNAL_STABILIZING ]

[BIJELI_ŠUM]

Moji pejzaži nisu geografija. Oni su dijagnoza stanja.
Kad uzmem ugljen, kad uzmem pastel, akril ili bilo koji drugi medij, ne tražim oblik drveta.
Tražim onu tišinu koja je bila u meni dok sam gledao to drvo.
[ EN // DECODED_SIGNAL ]

[WHITE_NOISE]

My landscapes are not geography. They are a diagnosis of a state. When I take charcoal, when I take pastel, acrylic, whatever midium, I am not looking for the shape of the tree. I'm looking for the silence that was inside me as I watched that tree.
// DATA_ID: 1000024867 // SYSTEM_STABLE // KOTAČI_TIŠINE_2026
[ X ]

// SUSTAV: DEŠIFRATOR

> OPERATER
Entitet koji upravlja sustavom. Promatrač na dva kotača. Onaj koji bilježi analogne trenutke u digitalnom vremenu. Nije samo vozač; on je svjedok.
> NULTA TOČKA
Mjesto polaska i povratka. Dom. Jedina statična koordinata u kaotičnom svijetu. Točka iz koje se mjere sve udaljenosti, fizičke i mentalne.
> EHO
Digitalni odjek stvarnog događaja. Trag koji ostaje nakon što zvuk prestane, a kotači stanu. Arhiva onoga što je moglo biti zaboravljeno.
> OPTIKA
Vizualni modul sustava. Slike, skice i boje koje nastaju kada riječi postanu nedostatne. Način na koji Operater vidi svijet kada skine naočale.
> HARD COPY
Materijalizacija signala. Budući artefakt od papira i tinte. Težnja da se digitalni zapis pretvori u nešto opipljivo i trajno.
> GRAVEL
Sloboda. Podloga koja ne trpi greške, ali nagrađuje hrabrost. Prijelazna zona gdje asfalt (civilizacija) prestaje, a tišina počinje.
> PROTOKOL KOMUNIKACIJE
Sustav ne podržava javne komentare radi očuvanja integriteta tišine. Izravni signali Operateru šalju se isključivo putem e-mail protokola. Svaka poruka je fragment koji se pažljivo dešifrira unutar bunkera.
// KRAJ LOGA.
// SUSTAV U PRIPRAVNOSTI.
/// KOTAČI TIŠINE /// NOVI_FRAGMENT_ONLINE /// HARD_COPY_v.2026_STR_042 /// SINKRONIZIRAJ_RADAR ///
^